недеља, 04. мај 2014.

Nominacije: Ko će sa kim “pred Miloša”

piše: Slobodan Vasković

Opozicija, predvođena SDS-om, uspostavila je politički izborni blok „Savez za promjene“, na redu je SNSD da odgovori istom mjerom. Ili da se suprotstavi sam Savezu, ali je onda vladajuća stranka siguran gubitnik.

SNSD se nalazi u vrlo nezavidnoj poziciji, jer se njihovi partneri, Socijalistička partija i DNS, još uvijek nisu javno očitovali o toma kako i sa kim će na naredne izbore, posebno što se predsjedničkih nivoa tiče.

Mnogi uzimaju zdravo za gotovo da će SP i DNS stati uz Milorada Dodika, ali to, iako djeluje sasvim realno, još uvijek nije završena priča, sve dok se ne popečati potpisima, kao što su to učinile i opozicione stranke, članice Saveza.

I socijalisti i DNS-ovci su „ziheraši“ i svjesni su da su Dodikove i SNSD-ove pozicije veoma ugrožene, da im je rejting u padu, da, što je najvažnije, zvanični Beograd „potajno“ priželjkuje odlazak ovdašnjeg Režima, što su, uz sijaset međupartijskih omraza i razmirica (sa akcentom na one šumske), koje su se nakotile u devet godina koalicije na vlasti, veoma bitni činioci koji i Petra Đokića i Marka Pavića tjeraju da trista puta premjere, prije nego što odsijeku kome će se privoljeti.    

Uz to, i Đokić i Pavić znaju da će SNSD, ukoliko izgubi izbore na svim nivoima, pući kao ledenica i da će se ta partija sasuti poput srbijanske Demokratske stranke. U takvoj varijanti i oni će ostati bez kadrova i članstva, pošto će većina njihovih funkcionera pokušati pronaći uhlebljenje kod novih šefova. Jednostavnije rečeno, SP i DNS teško mogu preživjeti opozicione dane, posebno zbog činjenice da imaju za izvoz „putera na glavi“ i da će se i njihovi menadžeri naći na udaru istražnih organa.

I Đokić i Pavić znaju da je iz vlasti lakše gledati kako dojučerašnji saradnici odlaze u „Marici“ („slučaj Ljubojević“), nego iz opozicije tvrditi da se radi o „političkom progonu“, istovremeno čekajući svoj red za „prevoz“.

Zato će ovaj dvojac kalkulisati do poslednjeg, Pavić i više nego Đokić, tako da su velika politička iznenađenja još uvijek moguća, a tek će se krajem maja situacija potpuno izbistriti i znaće se ko je sa kim i protiv koga. Do tada, SP, a posebno DNS će razmatrati više nego pažljivo i detaljno, vagajući na apotekarskoj vagi, i SDS-ovu i SNSD-ovu opciju.

Pavić je zato nedavno i rekao da je njihova podrška „bilo kojoj stranci“ uslovljena „dobijanjem jedne predsjedničke nominacije“ (izjavio je to na BNTV).

Kraj maja će donijeti i predsjedničke kandidature.

U trci za predsjednika RS već su viđeni Milorad Dodik i Mladen Bosić, a uzmicanje bilo kog od njih dvojice ka nominaciji za člana Predsjedništva BiH, ili, pak, nekandidovanje, biće pogubno po opciju kojoj su na čelu.

I Dodik i Bosić „osuđeni“ su na trku za predsjednika RS i tako i treba da bude, jer je jedino logično i politički korektno da se predsjednici najjačih stranaka međusobno sučele. Onaj koji odnese pobjedu, nosi i svu vlast. Onaj koji izgubi odlazi zauvijek sa političke scene.

U sjeni ove presudne bitke, koja se uveliko priprema, je trka za člana Predsjedništva BiH.

Ni SNSD ni SDS/Savez nisu naznačili ko bi mogao da ih predstavlja u ovoj traci, iako se uveliko spekuliše da bi Dodik mogao da ponudi nominaciju Marku Paviću (koji je rekao da ga ta pozicija lično ne interesuje, ali im je kao stranci interesantna), a Bosić Mladenu Ivaniću.

To su samo spekulacije, a više je nego teško povjerovati da će se one i ovaplotiti.

SNSD će imati svog kandidata u trci na sarajevskoj cesti; sve ostalo bilo bi prvorazredno iznenađenje. Razloga je mnogo, a ključni je da Dodik nikako ne smije ispustiti uticaj u Sarajevu bilo kome izvan SNSD-a, jer je njegova politika bazirana na negaciji BiH i svega u vezi BiH. Odustajanje SNSD-a od kandidature za Sarajevo i davanje te nominacije nekom od izbornih koalicionih partnera značilo bi odustajanje od politike proklamovane u poslednjih devet godina.

To Dodik i SNSD sebi ne mogu/ne smiju dozvoliti, čak i da hoće.

Ujedno bi to bilo i priznanje velike slabosti najjače vladajuće stranke i javno materijalizovanje tvrdnji o teškom padu rejtinga, što bi za SNSD značilo „duplo golo“ koje nikako na izborima ne može izroditi ništa dobro.

Zato će SNSD imati svog kandidata, a ko će to biti pitanje je na koje ni u toj stranci nemaju još uvijek konkretan odgovor.

Dodik je najbliži ideji da kandiduje Željku Cvijanović, čemu se oštro protive njegovi najbliži i najodaniji saradnici koji smatraju da će ga ona, ukoliko eventualno dobije tu trku, izdati. To i javno tvrde, premda su ti navodi umotani u skazke o „mirišljavooj izdajničkoj ženskoj ruci i nozi“.

Iako Cvijanovićeva „ne miriše“ Dodikovim najlojalnijim i najodanijim igračima, on, još uvijek, ne odustaje od nje, što dovoljno govori o stepenu njegovog nepovjerenja u druge visoke funkcionere te stranke, koji  pretenduju za tu kandidaturu. Očito je da je paranoja, i to velika, prirodno stanje stvari u SNSD-u.

U Savezu za promjene, primarno SDS-u, stvorena je kvalitetna većina koja smatra da Ivanić nikako ne treba da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH. I to je odlična procjena, jer on nema šanse za pobjedu. Čak i da ima, Ivanić nije osoba koja donosi promjene, niti je političar koji može snažno uticati na pokretanje pozitivnih političkih procesa i promjene svijesti. Dapače.

Pitanje je kako će Ivanić reagovati kada mu se saopšti da on ne bi trebao biti kandidat i da li će izvaditi PDP iz Saveza? Neće, jer nema kud. Svaki njegov pokušaj samostalnog nastupa završio bi katastrofalno i i značio bi sigurni raspad PDP-a u predizbornom periodu. Ivanić će, iako nevoljko, prihvatiti tu varijantu, uz kvalitetan kolateral. Posebno zbog činjenice da on danas ne može garantovati da će svi birači koji namjeravaju glasati za PDP svoj „iksić“ dati i njemu.

Za Savez bi najefektnije bilo da kandiduju nestranačku ličnost za poziciju srpskog člana Predsjedništva BiH, jer bi na taj način potvrdili i širinu organizacije i opredijeljenost za promjene i, što je veoma bitna dimenzija, odustajanje od partokratije, kao ekskluzivnog načina političkog djelovanja na ovim prostorima.

Ukoliko ne nađu adekvatnu osobu koja može povući birače za sobom, onda je rješenje da SDS da i drugog kandidata, čime bi ta stranka demonstrirala novu snagu, energiju i samouvjerenost, što je itekako važno u sudaru sa SNSD-om.

U toj varijanti, najkvalitetniji kandidat, uz sve njegove mane (o kojima sam već pisao), kojeg SDS može ponuditi jeste Ognjen Tadić. On, izvan svake razumne sumnje, u trci za Predsjedništvo BiH može pobijediti Cvijanovićevu i suprotstaviti se bilo kojem drugom takmacu iz SNSD-a.