недеља, 09. фебруар 2014.

Dvojac kod Vučića i dvije miroljubive žene koje bi sve popalile

piše: Slobodan Vasković

Srpski samit u Beogradu: Mladen Bosić došao je pola sata ranije, Milorad Dodik i Igor Radojičić kasnili su pola sata; Sastanak je trajao dvadesetak minuta, a potom je uslijedio zajednički pres; Nakon konferencije za novinare Vučić je sa delegacijom RS, koju je predvodio Dodik ostao još dvadesetak minuta.

Ključni detalji: Bosić i Vučić bili su nasamo sat vremena i detaljno razgovarali o situaciji u BiH i RS; Dodik je namjerno zakasnio na sastanak, jer smatra da Bosić nije trebao biti pozvan; Na samom sastanku nije bilo nikakvih loših tonova, popili su kafu, Vučić demonstrirao izvrsno poznavanje situacije u BiH, a posebno u RS; Vučić je, tvrde beogradski izvori, veoma veoma zadovoljan Bosićem i njegovim poimanjem politike i situacije u BiH i regionu.

Navedeno su najinteresantniji detalji sa i oko sastanka Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i Mladena Bosića, kojem je prisustvovao i Igor Radojičić.

Ovi podaci i istupi na presu ukazuju da je Vučić sazvao sastanak primarno iz svojih unutrašnjopolitičkih potreba, jer u Srbiji traje kampanja; Ogradio se i od Dodika i njegovog poimanja BiH (Dodik: „ BiH je neodrživa zemlja“; Vučić: „To je Dodikov stav, mi uvažavamo integritet BiH“), što mu je bitno zbog odnosa sa Svijetom; Vučić je politički priznao Bosića kao faktor podjednak Dodiku, čime je i u ime zvaničnog Beograda dao podršku lideru SDS-a; Vučić je osudio nasilje, ali je podržao i mirne proteste i demonstracije.

Dodik je kašnjenjem pokazao da je svjestan Vučićeve namjere da promoviše Bosića, ali javno nije ni okom trepnuo da pokaže tu ljutnju; Nastupio je opušteno, svjestan da još uvijek njegov jeftini populizam i radikalne izjave plijene pažnju javnosti; Njegov istup na presu bio je nesadržajan i, sem velike retorike o „lošim namjerama“  svih kojih se sjetio, sa akcentom na BiH, ništa konkretno nije rekao. Teorije zavjere za lajt morbidno nedeljno popodne.

Bosić je na presu bio mnogo koncizniji od Dodika, ukazujući na dio stvarnih problema sa kojima se susreću građani u RS; Vješto je izbjegao da potvrdi Dodikove teorije zavjere i napade na BiH; Najavio je da će SDS organizovati i predvoditi (mirne) demonstracije (ukoliko procijene potrebu za takvim aktom), čime je otvorio novu dimenziju djelovanja SDS-a i odbacio ranije uspostavljen stav da je „SDS protiv demonstracija“, koji je zastupao i promovisao potpredsjednik te stranke Ognjen Tadić i marginalna grupacija koju on predvodi.

Beogradskim sastankom mogu biti zadovoljni svi: Vučić, jer se lako nametnuo kao otac nacije, koji stvari drži pod kontrolom; Bosić, jer mu je Vučić pred cjelokupnom javnošću i Dodikovim nosom dao snažnu i otvorenu podršku; Dodik, jer je uprkos Bosićevoj velikoj promociji, prigrabio i svoj dio kolača iz ove priče.

Nažalost, sadašnjost ne završava na ovom mjestu i ogromna većina građana, nakon uzbudljivog beogradskog sastanka i očekivanja od njega, neće mirno počinuti, jer sutra ih čeka novi dan pun neizvjesne borbe za goli život. Svi problemi, koji su bili prije sastanka, ostali su i nakon njega.

Ma koliko kompletan vladajući establišment RS činio gigantske napore da proteste koji se dešavaju lociraju samo na „dio Federacije gdje su Bošnjaci većinski narod“, oni i dalje lebde nad svakim gradom/mjestom u BiH.

I u RS su ogromne klasne razlike; Na jednoj strani je ekstremno bogata manjina, mahom tajkuni i vodeći političari; Na drugoj ekstremno siromašna većina, bez ikakvih izgleda za boljitak u neko skorije vrijeme.

Dodikov Režim nema više novaca da kupuje socijalni mir; čak ni za minimum. Ukoliko žele da spriječe da do velikih demonstracija dođe, morali bi preduzeti drastične rezove – hapšenja tajkuna, korumpiranih političara, veliko kresanje privilegija političkim funkcionerima, minimalno pokretanje privrednih aktivnosti, brutalno sasijecanje korupcije…

Sve to usporilo bi pokušaje izlaska na veće proteste, ali nije za vjerovati da će se Dodik odreći ijednog Stankovića, Ćubića, Miće Kaldere, Škrbića…; Nije za vjerovati da će iz skupštine izbaciti presuđenog otmičara Kraljevića, a iz Vlade RS presuđenog kriminalca Đokića; Nije za vjerovati da će Tužilaštva i Sudovi odjednom i preko noći shvatiti da bi trebalo da procesuiraju odgovorne za pljačku zemljišta Poljoprivredne škole, Balkan investment banke, Birča, zdravstva, školstva, privrede, ekonomije…

Prije će Režim pokušati izazvati demonstracije u Bijeljini i Doboju, decenijskim SDS-ovim uporištima, kako bi ih odagnao od sebe i spriječio Bosićeve namjere da njegova stranka bude ta koja će kanalisati političke zahtjeve ogromnog broja nezadovoljnih svim aspektima života u RS. I na krilima tih zahtjeva realno osvojiti vlast.

Ovakav scenario Režima je krajnje hazarderski i odluče li se za njega, lako mogu da sagore na vatri koju polako podlažu.

Bosić je svjestan SDS-ovih “Ahilovih peta”, što jesu Doboj i Bijeljina, i na demonstracije će se odlučiti samo ukoliko uvidi da se i u RS spremaju protesti, u kojima bi mogle biti oduvane tradicionalne stranke, kao što se to desilo u Federaciji. Iako bi, za početak, mogao da se odluči i da sam SDS ukloni odmah Obrena Petrovića, čime bi pokazao da zaista razumije svu složenost situacije, ali i opasnosti koje ona nosi po partiju koju on predvodi.
Bio bi to, za ovdašnje uslove, potpuno netipičan potez, što bi Bosiću itekako priskrbio pozitivne poene. Na Bosiću je.

Bosić je izbjegao zamku da paljenje zgrada pet kantonalnih vlada, nekoliko opština i Predsjedništva BiH, proglasi napadom na Republiku Srpsku, čime je demonstrirao da narod ne smatra stokom koja ništa ne razumije. A upravo to čine Dodik i njegov hor, čvrsto vjerujući da će građanima u RS ovaj put prodati sarajevska/tuzlanska/zenička/mostarska/bihaćka zgarišta kao zavjeru što će da ih uništi, pa bi zbog toga morali da ćute i dalje ropću dok njegovi nastavljaju nemilosrdno da pljačkaju.

Nasilje nad zdravim razumom koje ovih dana praktikuje Režim u RS može samo nakratko odagnati njihove najgore noćne more, koje su se, zasad, materijalizovale u gradovima Federacije. Ne shvate li to odmah svi političari u RS, sami će biti krivi za sve ono što će uslijediti i u ovom entitetu i što niko neće moći spriječiti, ma koliko pozivao na razum.

Za kraj, dva razgovora koja sam u subotu vodio na relaciji Mokro-Jahorina.
Vozim niz Romaniju, vjetar šiba, negdje iznad Mokrog žena u crnini stopira kraj puta. Stopirao sam u ratu godinama, smrzavao se, nerijetko pješačio, i uvijek stajem.
Ulazi gopođa Anić, šezdesetak godina, donja vilica pet zuba, gornja vilica nijednog.
Teško diše. “Može do Pala”! Potvrđujem.
Počinje priču: Kćerka starija završila fakultet, posla nema pet godina; Kćerka mlađa studira, neće ni ona imati posla kad završi. Džaba sve. Džaba gladujemo. Nemamo para nikog da platimo da bar starijoj nađemo posao. Odričemo se svega, rajšta”?

Ćutim, slušam muku.

Nastavlja: ”Djeca nam se drogiraju, a šta da rade; Kradu, kako neće kad su besposleni; Tuku se i premlaćuju, ne znaju šta će sa sobom; A oni se razbacuju milionima. Ne znaju šta će od bijesa, limuzine, kućerine, zgradurine. Sve to treba popaliti”.

“Draga gospođo, opet ćemo mi sve to morati izgraditi”.

“Znam, ali onda popaliti njihovo. Ja bih prva išla u Pale, samo da krene. Potpuno razumijem one dole”!

Izlazi u Palama, hukće, želi svako dobro i sretan put. Pozdravljam je. Nastavljam.
Par stotina metara dalje još jedna stoperka.
Ide na Jahorinu. Tamo radi. Dvoje djece, muž ne radi, firma mu propala. Ni djeca ne rade, a ni njena plata nije redovna. I ne pitam od čega žive.
“Umro nakav, pa kombi što nas vozi odvezao na sahranu. Pa se svako snalazi kako zna i umije”.
Ćutim, šta da joj kažem.

“Okle si”?
“Iz Banjaluke”.
“Kad će kod vas”?
“Šta”?
“Protesti”.
“Ne znam. Možda uskoro, samo da nasilja ne bude. Sve razumijem, ali nije u redu da se pali”, oprezno počinjem vruću temu.
“Tebi izgleda nije toliko loše”, konstatuje gopođa Maksimović.
“Ne razumijem vas gospođo”?
“Pa čim si protiv paljenja. Ja bih sve popalila, pa sebe na kraju. Samo da vidim kako gore ovi banditi”!

Ostatak puta ćutimo. Koji put se nakašlje. Ostavljam je na Jahorini, ispred jednog od hotela. Kratko me pozdravi, lagano se pogrbi i ode svojim putem. U najcrnjim mislima.