среда, 08. јануар 2014.

Grad Banjaluka finansira i gradi objekte GP „Krajine“ i plaća njihove dugove

piše: Slobodan Vasković

Na poslednjoj sjednici skupštine Grada Banjaluka, održanoj 26.12.2013., našao se i Prijedlog odluke o davanju saglasnosti za zaključenje Ugovora o kupovini gradskog građevinskog zemljišta radi izgradnje dijela saobraćajnice sa Alternativnom televizijom d.o.o. Banjaluka.

Prijedlog je i usvojen na pomenutoj Skupštini, tako da će Grad isplatiti ATV-u ravno 198.546,80 KM za 358 metara kvadratnih zemljišta. Precizno, Grad ATV-u plaća 554,60 maraka po m2.

Da razjasnimo neke stvari - ne gradi Grad nikakvu novu saobraćajnicu, kako bi se to moglo zaključiti iz Prijedloga odluke, već je ta cesta poodavno napravljena, a riječ je o Gundulićevoj ulici, odnosno njenom produžetku (od ATV-a do Bulevara Olimpijskih pobjednika).

ATV, (pod uslovom da im zaista jeste oduzet dio zemljišta tokom izgradnje te saobraćajnice), ima pravo da naplati ono što je njihovo, ali je, najblaže rečeno, itekako sporno da li je Grad Banjaluka taj koji treba da isplati taj novac. Posebno u vrijeme sveopšte krize, kada se zakida na svim stavkama, a najviše na socijalnim davanjima.

U stvari, Grad Banjaluka nikako nije trebalo da isplati novac ATV-u i da gradi Gundulićevu ulicu (njen produžetak), već je to trebalo da učini GP „Krajina“, na čijem je čelu Borko Đurić, tajkun Milorada Dodika. Krenimo redom.

Ugovor
GP „Krajina“ i Grad Banjaluka su 07.07.2003. godine potpisali Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa u vezi uređenja gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci, na lokaciji između Aleje Svetog Save, Bulevara Srpske vojske, produžetka Gundulićeve i Nove ulice.

Riječ je o ogromnom kompleksu zemljišta koje je GP Krajina dobila maltene džaba od nekadašnjeg Ministarstva odbrane RS (25.10.2000. godine, u vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika) i koje je platila sa 84 stana za pripadnike VRS (vidi dodatak). Na tom zemljištu GP Krajina je u proteklih 13 godina izgradila čitav gradski kvart, a njeni vlasnici zaradili nekoliko stotina miliona KM.

Pomenutim Ugovorom između Grada i GP Krajine precizirano je da „dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište nije uređeno“, što je nonsens, jer to nije bilo tačno, budući da se ta ogromna parcela nalazila u samom centru grada.

Međutim, „neuređenost“ je bila stajni kamen na koji su se oslonili tadašnji gradski oci, na čelu sa Dragoljubom Davidovićem, kako bi mogli GP Krajinu osloboditi plaćanja dažbina Gradu. Ugovorom od 07.07.2003. godine to je i precizirano. Prema pouzdanim informacijama, vrijednost dažbina je 56 miliona maraka i GP Krajina je pomenutim dokumentom oslobođena plaćanja tog silnog novca.


izgradnja saobraćajnica
Zauzvrat, GP Krajina bila je, prema tom Ugovoru, dužna izgraditi vodovod i kanalizaciju, elektroenergetska postrojenja, telekomunikacije, toplovode i saobraćajnice.
„Obaveze GP Krajina su da o svom trošku izvede, u skladu sa prostorno planskom dokumentacijom, infrastrukturne i druge objekte na predmetnoj lokaciji u granicama obuhvata iz člana 4. ovog Ugovora kako slijedi:
-novoplanirana obodna saobraćajnica: produžetak Gundulićeve ulice dužine 560 m i novoprojektovana ulica dužine 250 m“, navodi se, između ostalog, u članu 5. Ugovora o o regulisanju međusbnih odnosa u vezi uređenja gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci, na lokaciji između Aleje Svetog Save, Bulevara Srpske vojske, produžetka Gundulićeve i Nove ulice, koji su GP Krajina i Grad potpisali 07.07.2003. godine.

Nema dileme da je GP Krajina bila dužna da izgradi produžetak Gundulićeve ulice, ali to se nije desilo. Tih 560 metara izgradio je Grad Banjaluka sopstvenim sredstvima, a, istovremeno, gradske vlasti nisu naplatile dio od onih 56 miliona KM, za koliko su oslobodile GP Krajinu.

Grad radi poslove GP Krajine
U ovoj situaciji, Grad je uradio poslove GP Krajine i nastupio je kao njihov investitor i podizvođač radova. Sada Grad plaća i zemljište ATV-u, premda je to morala da učini GP Krajina.

Nema dileme, lako je biti biznismen kada državne i gradske institucije plaćaju sve tvoje troškove, kao što je to slučaj sa GP Krajinom.

Vratimo se Ugovoru. Prema tom dokumentu, Grad je bio dužan da obezbijedi „za produžetak Gundulićeve ulice i novoprojektovane ulice građevinsku dozvolu i svu dokumentaciju u vezi sa tim, polaganje asfalta, vanjsku rasvjetu, horizontalnu i vertikalnu signalizaciju, nadzor nad izvođenjem radova i tehnički prijem“. (član 7 Ugovora)

Mnogo toga je Grad preuzeo na sebe, čak i „polaganje asfalta“, ali i dalje ostaje činjenica da je prema članu 5. GP Krajina bila dužna da izgradi Gundulićevu. Bar do asfalta. Očito je, da su „polaganje asfalta“ u Gradskoj upravi shvatli više nego bukvalno, pa su umjesto GP Krajine izgradili cijelu cestu.


I još, umjesto GP Krajine, isplatili ATV-u dvjesta hiljada KM. I to u izbornoj godini?! I, naravno, nisu uopšte potegli plaćanje dijela dažbina od 56 miliona KM, koje je GP Krajina trebala izmiriti Gradu, jer nisu uradili posao preciziran Ugovorom.

Važno je znati i sledeće: realna vrijednost izgradnje 560 metara Gundulićeve ulice je cca 750 hiljada KM. Kada se tome doda da je Grad ATV-u isplatio cca 200 hiljada KM, onda je jasno da je samo na ovom poslu gradska uprava Banjaluke GP Krajini poklonila gotovo milion maraka.
  
Olimpijski pobjednici u varanju
Nije Gundulićeva jedina saobraćajnica koju je Grad izgradio za GP Krajinu.
Bulevar Olimpijskih pobjednika svečano je otvoren 06.10.2007. godine. Vrpcu su presjekli tadašnji premijer Milorad Dodik i tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović. Pri tom su istakli da je u izgradnju te ceste Grad uložio 1.797.000 KM. Ova saobraćajnica spaja ulicu Dr Mladena Stojanovića sa istočnim tranzitom, njena dužina je 720 metara, a širina blizu 11 metara.

Važnije od onoga što su tada rekli je ono što su prećutali, a to je da najveći dio ceste prolazi kroz zemljište GP Krajine, koje su badava dobili od nekadašnjeg Ministarstva odbrane RS.

Shodno Ugovoru iz 2003. godine i tu saobraćajnicu trebalo je da izgradi GP Krajina, ali to je umjesto njih učinio Grad. I ne samo to: za zemljište koje je GP Krajina ustupila za cestu, Grad im je dodijelio 4.000m2, uz ogromni kompleks na kojem su izgradli brojne stambeno-poslovne objekte. Na tih 4.000 m2 kvadratnih, GP krajina je već izgradila stambeno-poslovnu zgradu, ali je nije uknjižila na sebe.

Gavranović odbio pola miliona maraka
Naravno, nisu platili ni marke za dažbine. Treba reći istinu i navesti da je Đurić pristao da za tu zgradu Gradu plati cca pola miliona maraka, ali je to odbio gradonačelnik Slobodan Gavranović.
Zašto, prosudite sami.

Sve u svemu, Grad Banjaluka prilježno radi poslove za GP Krajinu, finansira ih i odbija da bilo šta naplati od te firme. Zbog čega Đurić i ostali suvlasnici GP Krajine nesmetano trpaju milione u džepove.

Kada su Đuriću nedavno skrenuli pažnju na činjenicu da Grad izvršava obaveze GP Krajine, on je lakonski odgovorio: “Ko je tjerao Grad da radi umjesto mene”?!

Đurić je, nema sumnje, precizno objasnio svoju poziciju, a bilo bi interesantno kada bi javnosti saopštio da li i koliko bivši i sadašnji gradski oci i majke imaju stanova i poslovnih prostora u gradskom kvartu koji je izgradila GP Krajina?!
Tada bi se razjasnilo ko i šta ih je tjeralo da grade umjesto Đurića.

Dodatak: GP Krajina
Uspon „GP Krajine“ počinje krajem oktobra 2000. godine i krajem prvog Dodikovog premijerskog mandata, kada im tadašnji Ministar odbrane u vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona prodaje 175 dunuma zemlje, sa pripadajućim objektima, koja se nalazi, maltene u centru Banjaluke. Zauzvrat je „GP Krajina“ imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka - 1600 maraka, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona.

VRS je tada svoje objekte, koji su kasnije porušeni, procijenila na, takođe, 9,5 miliona, pa je jasno da je ogromna parcela data „GP Krajini“ besplatno. Pravobranilaštvo je odmah ukazalo na nezakonitosti, ali uzalud: krenulo se u realizaciju projekta. Već na tom prvom koraku, Krajina je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako tvrde stručnjaci, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.

Bitno je pomenuti i vlasnike „Krajine“. Najveći paket akcija, njih 38,2 posto posjeduje Milenko Čičić, koji je ujedno i vlasnik kompanije „Kaldera“. Tu je i Borko Đurić, direktor firme koji posjeduje 13,9 posto akcija, Miroslav Vujatović, sa 12,5 posto, koliko ima i Brane Janković, vlasnik pola Gospodske ulice u Banjoj Luci i suvlasnik hotela „Bosna“ u istom gradu. Đurić je i predsjednik Privredne komore RS, s čim se krug unosno zatvara.
Zarada GP Krajine
„GP Krajina“ inkasirala je 2008. godine čak 27 miliona KM neto dobiti, godinu kasnije 14 miliona, a 2010., u sred krize, 11,5 miliona maraka, kada joj je ukupni poslovni prihod bio 23 miliona. U 2011. njihova dobit je pala na 2.857.075 KM, dok je u 2012. iznosila  350.000 KM. U prvih šest mjeseci 2013. imali su neto dobit od 205.000 maraka.
Bitno je istaći da je Dodik, indirektno, suvlasnik GP „Krajine“ i to preko firme „Kaldera“, što objašnjava lakoću s kojom dobijaju poslove.