уторак, 03. децембар 2013.

Zaista superekskluzivno: Vasković prestravio Mileta Radišića

Piše: Slobodan Vasković

Ivan Petrovič Pavlov (Иван Петрович Павлов; 1849. - 1936. god) je bio ruski ljekar, naučnik i fiziolog, profesor farmakologije u Lenjigradskoj Vojno-medicinskoj akademiji i osnivač Instituta za eksperimentalnu medicinu u okviru akademije. Kao pionir biheviorizma uspio je da na eksperimentima sa psima utvrdi proces formiranja uslovnog refleksa.

Svaki refleks uključuje podražaj (stimulus) i odgovor (reakciju). Svaki uslovni refleks je naučen na bazi prethodno postojećeg refleksa ili tzv. bezuslovnog refleksa. U Pavlovljevim eksperimentima sa psima, bezuslovni refleks je bila proizvodnja sline kao reakcija na podražaj hrane. Dakle, pas je gladan i kada vidi lijepi odrezak cure mu sline.
Na bazi toga bezuslovnog refleksa Pavlov je učio pse novi, uslovni refleks, koji prethodno nisu znali. U tom novom refleksu ista reakcija, kao na primjer slinjenje, je izazvana nekim drugim podražajem, a ne hranom. Tako su na primjer psi naučili sliniti na zvučni podražaj zvonca. Da bi to postigao, Pavlov je trebao prvo prezentovati neko vrijeme zvonce i hranu zajedno. Nakon toga su psi naučili reagovati samo na zvonce kao da im je prezentovana hrana i to je bio uslovni refleks. Da bi ta procedura bila uspješna, bilo je potrebno prezentovati prvo zvonce i onda hranu, a nikako obrnuto.

Milan Tegeltija je navodno pravnik i predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci. Po nalogu zločinačke organizacije koja vlada Republikom Srpskom i čiji je vjerni sluga, biheviorizmom se bavi amaterski, ali iz ličnog iskustva znam da je u toj grani nauke veoma uspješan. I to u tolikoj mjeri da ću ga lično predložiti za počasnog predsjednika udruženja fiziologa RS i počasnog doktora fizioloških i medicinskih nauka.

I on koristi zvonce u svojim eksperimentima, s tim što njime ne trenira nikakvu džukelu, već mene - Slobodana Vaskovića.

U proteklih pet godina uspio mi je stvoriiti uslovni refleks, u kojem mi slina ne curi, ali djelujem kao automat i bez razmišljanja reagujem na komande. Robotizovan sam zahvaljujući Milanu Tegeltiji, vjernom lakeju svih kriminalaca RS.

Situacija je uvijek ista: radnim danom ujutro između 9 časova i 9 časova i 15 minuta začujem zvonce interfona; automatski ustajem iz fotelje/kreveta, pravim tačno 13 koraka, podižem slušalicu interfona i kratko kažem: „Sud“?!
„Gospodine Vaskoviću, imam za vas pismeno/tužbu/presudu“, uvijek je isti odgovor Tegeltijinog kurira.

Pritisnem dugme za otvaranje vrata haustora, brojim u sebi iz dosade do 15, otključavam vrata stana, pred njima je već Kurir; osmijehne se (ljudski, čini mi se), uzimam već pripremljenu olovku, potpisujem, pozdravljam, zaključavam vrata, 13 koraka do fotelje, otvaram koverat, nova tužba, uvijek iste presude (gubim, gubim, gubim), uvijek ista misao: „Članovi zločinačke organizacije čine sve da dobiju od Tegeltije i njegovog jadnog korumpiranog uništenog suda sertifikat da su pošteni i časni ljudi. Nema šanse da ću popustiti“... Zapalim cigaretu, srknem gutljaj kafe, pogledam šta piše Rajko Vasić... I tako do novog zvuka zvona, a čujem ga dva do tri puta sedmično u proteklih godinu dana.
 
U vremenu prije toga, dok me Tegeltija, sudski krak zločinačke organizacije, nije istrenirao i po pet puta heftično. Čak je i subotom zvonilo između 9 i 9 i 15, kada Sud ne radi.

Obično ne objavljujem tužbe koje dobijem, rijetko i presude; čine to režimski mediji za mene.

Međutim, ovu koju sam dobio jutros moram objaviti. A tužili su me „Grand trejd“ i Mile Radišić, jer sam objavio tekst „koji predstavlja iznošenje nesitine koje je u velikoj mjeri uticalo na narušavanje ugleda oba Tužioca, kao i duševnu bol prouzrokovanu istim“.

Kako firma „Grand trejd“ može trpiti duševnu bol potpuno mi je nejasno, ali ne brinem se -  sve će meni biheviorista-amater Tegeltija razjasniti. Ubijeđen sam da će “Grand trejd” posjetiti dežurnog psihijatra Neru Zivlak, koja će na osnovu izgleda njihove zgrade u izgradnji sigurno utvrditi duševne boli Firme (ako je mogla utvrditi da Dodika duša boli tako što je gledala TV, a nije dotičnog pregledala, za Firmu će utvrditi duševne boli posmatrajući građevinski materijal-isključivo blok ciglu). Za Radišića i njegovu napaćenu dušu da i ne govorim.

“Isto tako, u svim objavljivanim tekstovima, vezanim za tužioca Grand Trade doo Banjaluka, tuženi pogrdnim nazivima oslovljava i drugog tužioca Milu Radišića iz Banja Luke. Pored svih naziva kojim navedenog oslovljava, tuženi tužioca Milu Radišića svrstava i naziva kriminalcem, šteteći tako ugledu poslovnog čovjeka koji je navedeni gradio”, navodi se u tužbenom zahtjevu.

Zaista sam grešan - nazivam kriminalcem Milu Radišića, osobu koju je Okružni sud Banjaluka 08.11.2013. osudio na tri godine zatvora zbog kriminala i malverzacija sa akcijama Medicinske elektronike. Mislio sam nakon te presude da sam vidovit, kad ono…

Evo sada odgovorno tvrdim - Mile Radišić je KADAR. Dobio je tri godine, a ukrao je million i nešto, dok je, recimo, “pošteni” Mićo Kraljević (koji me je takođe tužio) platio 4000 KM za otmicu. Zato predlažem Milu Radišića, kojeg i dalje smatram kriminalcem, a Bogami i kadrom, za premijera. Tamo mu je mjesto, da bude šef Peri Đokiću, takođe presuđenom kriminalcu.

Neki od navoda iz tužbe Firme i Radišića su mi i imponovali. Primjera radi, onaj u kojem tvrde da se boje. U stvari, plaši se samo Radišić, a ne i Grand trejd, što me zapanjuje. Očito je Firma hrabrija od Radišića.
“Pored toga, Tužilac Mile Radišić se više ne osjeća sigurnim za svoju ličnost, jer se boji reakcija ljudi koji su vidjeli predmetne tekstove, odnosno izjave tuženoga, te ne znajući pravu istinu, a vjerujući lažnim navodima, mogu fizički nasrnuti na njega ili ga vređati, a pod uticajem sadržine u predmetnom tekstu”, navodi usplahireni Radišić, poznat po brutalnim prijetnjama novinarima i još poznatiji po tome što policajci po njegovom nalogu premlaćuju porodicu Vulić.

Lično ću odvesti Radišića kod stručnjaka da mu da vode preko mašica i razlije olovo kako bi mu salio stravu.

A to činim, jer me proglasio i guruom. Istina ne velikim, ali guru je guru.
“Naročito ističemo da je nematerijalna šteta nanijeta tužiocima u onoj mjeri veća ukoliko se uzme u obzir da je tuženi osoba koja je medijski angažovana, te koja ima i određen broj svojih pristalica, težina riječi je u toj mjeri veća ukoliko u javnom nastupu iznese osoba koja je medijski eksponirana”, ukova me Radišić u gurue.

Suznih očiju, razdragan Radišićevom neočekivanom pohvalom koju mi je uputio, poručujem “svojim pristalicama”: “Nikako i ni pod kojim uslovima da niste poprijeko pogledali Radišića i njegovu Firmu, a kamoli da se usudite pomisliti šta loše ili, ne daj Bože, da mu kažete BUUU. Uvijek da ga fino pozdravite i pitate za zdravlje. I kako mu je Kum. A kada ode na izdržavanje kazne napraviću raspored dostavljanja paketa mu”!!!

Već je kasno, moram na spavanje. Ujutro zvonce opet radi, moram biti na nogama, čio i veseo. Vjerni sluga zločinačke organizacije, čiji članovi (kako vrli predsjednik Suda brojnim presudama protiv mene dokazuje) nisu kriminalci, Milan Tegeltija nastavlja sa testiranjem. Stižu nove tužbe. Uskoro će i oglasi u režimskim medijima: “Tužite Vaskovića, hobija radi. Ne trebaju vam dokazi, ne treba vam ništa konkretno. Samo dobra volja, crvena knjižica i telefonski poziv Tegeltiji; presuda protiv Vaskovića je zagarantovana”!

P.S. 
Bez obzira na notornu činjenicu da sam robotizovan, odgovorno vam tvrdim da vam je jadni Tegeltija neefikasno sredstvo. Nije valjda, draga bando, da nemate ništa jače?!

P.P.S.: Radišićev "doktorat"

Kada je Mile Radišić doktorirao, svoj "doktorat" je uvezao kao kjnigu. Tu knjigu je odnio jednom svom poznaniku, stvarnom doktoru nauka, u Beograd. 
"Evo ti pročitaj moj doktorat", rekao je Radišić, predajući tom doktoru knjigu.
"Pročitaj ga prvo Mile ti", odgovori mu pravi doktor nauka i vrati mu "doktorat".