петак, 06. децембар 2013.

Dodik priznao da je RS pred kolapsom; Ognjen Tadić ćurguzuje SDS

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik po prvi put je jasno i glasno rekao da je Republika Srpska potpuno bez para. I da on lično, u ovom trenutku, nema pojma gdje da ih nađe, kako bi se omogućilo servisiranje kredita, koji na naplatu dolaze u idućoj godini.

Dodik je (05.12.o.g.) rekao da će Republika Srpska naći mogućnosti da servisira sve svoje obaveze i dodao da je ključno pitanje na kojem Srpska trenutno radi restrukturiranje tog duga.

"Naša obaveza u idućoj godini je 500 miliona KM. Mi pokušavamo da nađemo taj novac i da po kreditnim elementima, recimo na 10 godina, naše opterećenje bude 50 miliona KM, a ne kumulativno 500 miliona KM. Sada radimo na tome i obaveze ćemo izmiriti", poručio je Dodik. (SRNA)

Ovo je dosad najdirektnija izjava da para nema, što implicira da su sasvim mogući crni scenariji u idućoj godini, slični onom koji se odigrao u Grčkoj.

Nije u pitanju samo vraćanje kredita MMF-u, već i ostalim kreditorima (komercijalne banke su kreditirale RS takođe sa cca 200 miliona, a tu su i drugi - Svjetska banka, EIB...).

Najgore od svega je što Dodik nema pojma gdje pare da nađe, a na pragu je godina u kojoj se mora vratiti ne 500 miliona KM, kako on tvrdi, već tačno 561.733.810 KM, odnosno 208.024.725 maraka više nego u 2012. godini.

Spoljni dug je prioritet, što znači da će MMF i Svjetska banka diktirati uslove.

Moglo bi lako doći do prodaje “Elektroprivrede RS” zbog ove situacije. MMF i Svjetska banka će najvjerovatnije tražiti da se “Elektroprivreda RS” (ili njen veći dio) proda, kao uslov da se krediti reprogramiraju.

To se već dešavalo po Istočnoj Evropi (Mađarska, Srbija), Indoneziji, Boliviji...

Tu su i posebni uslovi MMF-a: ta finansijska institucija je uslovila Grčku da poveća i uvede nove poreze, pa se tako, na primjer, samo za posjedovanje nekretnina, plaća 6 različitih poreza, što je prouzrokovalo pad građevinskog sektora i dovelo do pada cijena. Jednosobni stanovi u centru Atine se prodaju za 5000 eura, što znači da bi pad nekretnina u RS, u takvom slučaju, bio, najblaže rečeno, jeziv.

Dodikova izjava ukazuje na najcrnji scenario, a on u sebi nosi i nemogućnost isplate rata državnih obveznica ratne štete, trezorskih zapisa i stare devizne štednje. To bi značilo da će kreditni rejting da otrese na nivo smeće, a strane banke će da povuku koliko god mognu kapitala van RS. Depoziti građana vrlo lako mogu doći u pitanje. A to je već užasna situacija, gora i od Pakla.

U tom slučaju mogući su i nemiri, kao u Grčkoj, jer će onda biti drastičnog rezanja plata i otpuštanja.

Na pragu smo katastrofe, tu dileme nema, ali, nažalost, u ovom trenutku ne postoji snaga koja bi mogla učiniti bilo kakav pozitivan iskorak.

Opozicione stranke, primarno Srpska demokratska stranka, ne čine ama baš ništa kako bi se izbjegao ekonomski ekonomski sunovrat, potajno priželjkujući da se on desi, jer smatraju da će im vlast na taj način sama “pasti u krilo”.

Istina, desi li se najgori scenario Dodik će izgubiti izbore, ali se postavlja pitanje čime će nova vlast vladati? Kako će nova vlast izvući RS iz te situacije?

Dodik je jasno potvrdio da u ovom trenutku nema pojma kud i kako dalje i na koji način spriječiti raspad sistema, SDS nije izgovorila čak ni to. Posebno nisu iznijeli bilo kakav plan koji bi spriječio kolaps koji je na kućnom pragu, a sudeći prema izjavama Ognjena Tadića, potpredsjednika SDS-a, njima je jedini cilj da osujete bilo kakve demonstracije na kojima bi građani izrazili svoje nezadovoljstvo.
“Danas od nas ljudi traže da organizujemo masovne demonstracije, srušimo na Trgu Krajine aktuelnu vlast i ne dozvolimo joj da dalje troši vrijeme i novac RS. SDS-u je važno da je situacija pod kontrolom i da RS na demokratski način doživi promjene. To je važan element u legitimitetu i legalnosti naše borbe protiv korupcije. Ne želimo da dozvolimo bilo kakav utisak o nasilnim promjenama, a koji bi, prije ili kasnije, bio argument za kritičare naše borbe protiv korupcije”, izjavio je Tadić za Kontakt radio (02.12.o.g.).

Potpuno je nejasno zbog čega Tadić demonstracije vidi kao nasilje, iako je riječ o demokratskom sredstvu, koje se koristi svugdje u svijetu kao akt kojim se vlastima izražava nezadovoljstvo postojećim stanjem.
Još je nejasnije zašto je za Tadića manje bitan mogući pokušaj prekidanja dalje pljačke, otimačine i uništenja ekonomskog i finansijskog sitema RS, koji nesporno sprovodi aktuelna vlast, od SDS-ove maglovite najave o borbi protiv kriminala i korupcije, koja će, navodno, početi kada ta stranka dođe na vlast?! (A šta ako ne dođe?)

Ustvari, riječ je ovdje o verbalnoj onaniji, koja je posljedica političkog kukavičluka i nespremnosti SDS-a da se suoči sa stvarnim problemima u koje je RS dovedena mafijaškom politikom vladajuće oligarhije. SDS itekako snosi odgovornost za stanje u kojem se RS nalazi, jer godinama nisu činili ništa da spriječe uništenje institucija i njihovu predaju u ruke tajkuna, gangstera i raznoraznog šljama, koji danas njima suvereno upravljaju. I kada je to postalo notorno, SDS nastavlja da se skriva iza isprazne retorike, nespremni da se pokrenu iz udobnih pozicija u koje su zasjeli.

Najgore od svega je što vrlo svjesno i sistematično opstruišu i ruše bilo kakav pokušaj izražavanja javnog nezadovoljstva građana postojećim stanjem u RS. Glavni kreator tih opstrukcija jeste upravo Ognjen Tadić.

Stavovi koje Tadić iznosi identični su pozicijama sa kojih nastupaju Ranka Mišić i Pantelija Ćurguz, osobe koje su po nalogu Režima uništile Sindikat i Boračku organizaciju.

Tadićevi stavovi po pitanju javnog i jasnog izražavanja građanskog nezadovoljstva djeluju kao da su pisani u centrali SNSD-a, jer, sjetićete se, iste takve mogli smo čuti iz Dodikove avlije, tokom pripreme i održavanja studenstkih demonstracija u Banjaluci, održanih početkom juna ove godine.

Iako Tadić tvrdi da je politika SDS-a “ujedini i stvaraj”, ponašanje ove stranke svjetlosnim godinama je daleko od te platforme, a agorafobija je i dalje najpreciznija odrednica njihovog ponašanja i djelovanja.

SDS, bar sudeći prema Tadićevim javnim izlivima agorafobije mozga, ne želi još uvijek da se pokrene, niti snažnije da djeluje. Za njih je sve još uvijek prerano, premda Dodik, njihov najveći protivnik, javno saopštava da je prekasno.

SDS do sada nije ništa i nikoga ujedinio, a više je na objedinjavanju opozicije učinio sam Dodik, svojim primitivnim istupima, nego kompletan SDS i PDP zajedno.

U stvari, SDS, a Tadić posebno, boje se da bi moguće demonstracije ukazale i na njihovo nečinjenje, šurovanje sa Režimom (Tadićevo posebno), i, što im je noćna mora, možda izrodile neke nove ličnosti, koje se ne bi sakrivale iza lažne priče o “legalnosti” SDS-ove “borbe protiv korupcije”, koja ne postoji čak ni na papiru.

Tadićevo pozerstvo je vulgarno, oni u SDS-u zaboravljaju šta su, koliko juče, ispaljivali u javnost.

Tako je prije nepuna dva mjeseca, 16.10.2013. godine, predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić na vanrednoj konferenciji za novinare u Banjaluci zatražio prevremene izbore u Republici Srpskoj i hitnu smjenu vlasti u ovom entitetu. Na pres konferenciji je učestvovao i potpredsjednik stranke Ognjen Tadić.

Bosić je tada kazao da je RS „u fazi raspadanja, pod okriljem kriminalne organizacije u sprezi s vlašću i jedino čelična metla u svim institucijama može predstavljati spas“.

Šta je SDS učinio da dođe do vanrednih izbora? Ništa. Nisu to više ni pomenuli, a kamoli preduzeli neku akciju.

Ne tako davno, Tomislav Nikolić, tadašnji predsjednik Srpske napredne stranke, je zatražio vanredne izbore u Srbiji i otpočeo štrajk glađu i žeđu, prisiljavajući vlast da ih raspiše. Učinio je to 16 aprila 2011. godine. Sa njim su na proteste izašli i svi važniji funkcioneri SNS-a.

"Mi smo uradili sve što jedna normalna i demokratska stranka može da uradi da bi se raspisali izbori. Nismo nudili rušenje izloga, institucija, Beograda, a sad nudimo svoju žrtvu", rekao je tada Nikolić. On je 24. aprila prekinuo štrajk glađu i žeđu, nije došlo do vanrednih izbora, ali su građani Srbije uvažili njegovu žrtvu i godinu kasnije pobijedio je na predsjedničkim izborima. Njegov SNS sada je na čelu bitke protiv kriminala i korupcije.

Sasvim je u redu da SDS ne poziva na rušenje izloga, institucija, bilo kog grada…, ali apsolutno nije u redu da mirno sjede i gledaju kako oligarhija nameće narodu i glad i žeđ i dovodi ga u bezizlazno stanje. A oni se prave da boluju od izliva “politike” u mozak.

Da li je ikome u SDS-u palo na pamet da se zapita koliko građana RS će podleći teškoj finansijskoj i ekonomskoj situaciji, koja tek treba da dostigne vrhunac? Da li su se zapitali koliko ih je do sada podleglo?

Nisu, niti će. Jer da jesu, Ognjen Tadić bi već odavno štrajkovao/protestvovao ispred Skupštine RS, i tako ličnim primjerom pokazao i Režimu i građanima da otpora sistematskom uništenju naroda, koje temeljno sprovodi Režim, ima.

Takav akt njemu na pamet ne pada. Bilo kakvo konkretno činjenje, a posebno lična žrtva, za Tadića su neprihvatljivi. On jedino želi da mu neko pokloni vlast, a onda će on i njemu slični politikantni, hedonisti, destruktivci, agorafobični nesposobnjakovići; riječju, ovaploćene kukavice, povesti “borbu”.   

Ukoliko su SDS-ove mišićke i ćurguzi  “budućnost” građana RS, onda su oni bez stvarne budućnosti. U tom slučaju, ovo je zemlja u kojoj je i nada ubijena, a nije to učinio Režim, već njegovi navodni protivnici koje predstavlja Ognjen Tadić.