понедељак, 09. децембар 2013.

„Borba“ protiv korupcije u RS: Ajkule žderu plankton

piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić i njegovi pomagači opljačkali su stotine miliona maraka iz zdravstvenih fondova i zavili ovaj segment društva u crno. Jedino što, nakon Škrbićevog ručnog rada, preostaje onima koji sada vode brigu o zdravstvu je da naglas zakukaju.

Ranko Škrbić je, nakon svog pljačkaškog pohoda, nagrađen mjestom ambasadora u Republici Srbiji, daje intervjue, iznosi stavove o Kosovu, o odnosima Republike Srpske i Srbije, posjećuje VIP mjesta u Beogradu, obilazi svoje brojne nekretnine po svijetu...

Ranko Škrbić je, kratko rečeno, veoma uspješan i veoma bogat. I izgleda kao maneken.

Ranka Škrbića i njegove kriminalne poslove niko ne istražuje. Ne čini to MUP RS niti to radi bilo koje Tužilaštvo u Republici Srpskoj.

Ranko Škrbić je nedodirljiv.

Drenka Petrović i Nada Kukavica su daktilografkinje u Fondu PIO. Trenutno su u pritvoru, po nalogu Okružnog tužilaštva Banjaluka, zbog sumnje da su počinile krivično djelo „pomaganje u primanju mita prilikom odobravanja invalidskih penzija“.

Drenka i Nada su u centru „borbe“ protiv kriminala i korupcije u zdravstvu RS, koju je nedavno najavio Milorad Dodik, ističući da su „brojni ljekari korumpirani“. I koja je uslijedila odmah nakon donošenja Strategije borbe protiv korupcije i kriminala. (Fino tempirano, nema šta).

Nakon Drenke i Nade „pali“ su i određeni ljekari Kliničkog centra Banjaluka, pod optužbom da su „primali mito prilikom odobravanja invalidskih penzija“.

Prije nego nastavim ovu priču o „snažnim“ pomacima u „borbi“ protiv korupcije, važno je uočiti nekoliko stvari, prije svega locirati osobe koje su dobile invalidsku penziju.
Sigurno nisu čelnici Agencija, institucija, direktorata, fondova, udruženja, Sindikata...

Te osobe koje dobijaju invalidsku penziju na, kako se to tvrdi, ilegalan način, mahom su bili borci Vojske Republike Srpske. Prije nego su otišli na ratište, većina njih radila je u nekoj od firmi. Firme su, bilo tokom rata, bilo nakon rata, opljačkane od „pozadinaca“ i ostalog šljama koji je učestvovao u kriminalnim privatizacijama. I zbog kojih niko nije odgovarao. Niti je bilo ko od tih silnih „investitora“ tražio invalidsku penziju.

Šta se desilo sa osobama koje dobijaju invalidsku penziju na, kako se to tvrdi, ilegalan način?
Te osobe, mahom bivši ratnici, ostali su na ulici. Bez posla i bilo kakve šanse da ga nađu. Imaju sada 50/60 godina i niko neće da ih uposli, niti bi to učinio i da privreda cvjeta. Država o njima uopšte ne brine.

Jedina njihova šansa da prežive jeste da dobiju neku penziju; invalidsku ili bilo koju drugu. I za tu penziju su spremni učiniti sve, pa i dati neku marku. Neki su spremni i da je prime i dodijele im invalidsku penziju. I na taj način riješe njihov socijalni status.

Da li je to korupcija?
Jeste, ako se gleda samo taj izdvojeni akt, ali ako se zna da su (sve) vlasti RS godinama žmurile na ta dešavanja, svjesno ih dozvoljavajući, pa ih čak i generišući kako bi spriječili socijalne nemire, (rješavali su socijalne slučajeve penzionišući sve redom), onda je tu riječ o državnom projektu. (U Trebinju, Novom Gradu, Prijedoru bilo je najviše tih "spornih" penzija, svi to znaju i niko ništa nije preduzeo godinama, jer je država naložila da se ništa ne radi, iako je znala da mnogi od onih koji su penzionisani nisu invalidi. Vlasti RS su prije nekoliko godina formirale Komisiju za reviziju invalidskih penzija, ali su je ubrzo i ukinule.) 

Tog državnog projekta, a i ovog vida penzionisanja ne bi ni bilo (ili bi ga bilo u vrlo vrlo malim gabaritima), da je spriječena pljačka svih institucija, da je spriječena pljačka na svim „projektima“, da je spriječena pljačka zdravstva, školstva, puteva, hidroelektrana, da je spriječena pljačka termoelektrana, fiskalnih kasa, Lutrije, IRB-a, Šuma, Fonda PIO, Birča, Balkan investment banke, Kristal banke ...

Sada oni koji su organizovali dobar dio tih velikih pljački love pojedince koji su možda uzeli hiljadu dvije maraka i proglašavaju to borbom protiv korupcije.

Čine to jer je para nestalo, penzije su upitne i, naravno, otima se od sirotinje.
To nije nikakva borba protiv korupcije, to je dalje ponižavanje zdravstva i zdravstvenih radnika i utjerivanje straha u njihove kosti, kako bi ćutke primili apsolutni nedostatak para u toj oblasti, izgutali niske i neredovne plate, neisplaćene regrese, tople obroke, neuplaćene dažbine za zdravstveno i penzijsko osiguranje...

Režim im ugoni strah da ćute o tome u kakvom je stanju Hirurgija (djeluje kao poljska bolnica tokom „Igmanskog marša“), zašto nema konca, gdje je nestao jod, zašto se razblaženom rakijom dezinfikuju rane...

Lijekova nema, sanitetskog materijala nema, ništa nema čime bi se izliječilo/zaliječilo ono što se dijagnostikuje.

A nema zbog ručnog rada Ranka Škrbića i njegovih pomagača.

Sada bi valjda ceh za crnu rupu u zdravstvu koju je napravio Škrbić trebalo da plati par ljekara.

I na sve to, prethodnih večeri, moramo slušati izjave o borbi protiv korupcije direktora Fonda PIO Mladena Milića, čovjeka koji je uporopastio pola milijarde  maraka.

Fond PIO RS je svojevremeno u postupku privatizacije dobio 10 posto akcija svih preduzeća koja su privatizovana u RS. Zbog toga je bio formiran poseban Sektor za upravljanje kapitalom od privatizacije. Vrijednost sredstava uloženih u akcije preduzeća, kojima je upravljao Fond PIO RS (ili još bolje rečeno Sektor za upravljanje kapitalom od privatizacije) u 2008. godini je iznosila preko 800.000.000 (osamsto miliona KM).

Danas, vrijednost akcijskog kapitala kojim raspolaže Fond PIO RS iznosi nešto više od 270.000.000 KM. Zaključak je jednostavan – Fond PIO RS je ostvario gubitak u vrijednosti preko 500.000.000 KM.

Ceh bi trebalo u Fondu PIO sada da plate dvije daktilografkinje, Drenka i Nada.

Nije sporno da se pretresu i ljekari i sestre i daktilografi, ali je sporno što se pokušava prikazati da su oni „glava Ribe“. Taman posla. Oni nisu ni blizu „Ribe“, a tek kada se procesuiraju Škrbić, Milić i njihovi pomagači, zatim Budo Stanković, Slobodan Stanković, Borko Đurić, Ljubo Ćubić, Milenko Čičić, Dragan Čičić, Dragan Praštalo..., moći će se povjerovati u dobre namjere rješavanja korupcije u zdravstvu i Fondu PIO.
(Njima organi gonjenja uopšte ne moraju slati obilježene novčanice, postoje tone dokumenata o kriminalnim djelima koje su počinili.)

Do tada, ovo je odvlačenje pažnje sa stvarnih velikih kriminalnih djela, amortizovanje pljačke koju je izvršio Škrbić i još jedna bijedna skaska o tome kako oni koji su zatukli ovo društvo čine sve da spasu svoju kožu.