четвртак, 03. октобар 2013.

Ekskluzivno: Bogdaniću, 4. oktobra biti ili ne biti

piše: Slobodan Vasković

Dragan Bogdanić, novi ministar zdravlja u Vladi RS, sutra (04.10.) polaže „prijemni“ ispit kod Milorada Dodika, od čijeg rezultata mu zavisi da li će ostati na toj poziciji ili će, poput svog prethodnika Slobodana Stanića, biti najuren iz izvršne vlasti.

Na „prijemnom“ ispitu samo je jedna tema-potpisivanje štetnog ugovora o javno-privatnom partnerstvu sa mostarskom firmom „Inel med“, koji bi tom preduzeću omogućio pružanje usluga hemodijalize pacijentima iz Foče i Trebinja.

Ovaj ugovor odbio je da odobri Slobodan Stanić i zbog toga je smijenjen po Dodikovom ličnom nalogu. Vlasnik firme „Inel med“ iz Mostara je Marko Tadić, protiv kojeg je MUP RS, polovinom avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu zbog falsifikovanja dokumenata.

Taj i takav Tadić, lični prijatelj Dragana Čovića, koji ima begraund falsifikatora, sa Bogdanićem će na sastanku pokušati aktivirati potpisivanje već pripremljenog Ugovora, koji nije odobrio Stanić, zbog čega ga nije želio, niti još uvijek želi, potpisati direktor Fonda zdravstva Darko Tomaš.

Cijeli ovaj štetni ugovor sa mostarcima osmislio je Ranko Škrbić, nekadašnji ministar zdravlja.

Tender za privatno-javno partnerstvo za pružanje usluga hemodijalize u Foči i Trebinju objavljen je 2011. godine i na njega se sem „Inel meda“, prijavila i firma „Frezenijus“, koja u toj oblasti drži monopol u Republici Srpskoj.

Međutim, Frezenijus je prisiljen da odstupi, što jasno govori da je ovaj akt dil Dodika i Čovića.

Ministartvo finansija RS dalo je saglasnost na taj štetni ugovor (kojim Fond baca milion KM godišnje na nepostojeće pacijente), i predložilo Vladi RS da ga odobri. Nakon toga, Vlada RS donijela je zaključak da se „Inel medu“ dodijeli posao pružanja usluga hemodijalize.

„Inelmed“ je odmah, tokom prošle godine, krenuo u gradnju objekta u Foči, koji je i završen. Nabavili su i opremu i sve to koštalo ih je oko milion maraka.   

Sve ovo mostarci su uradili bez potpisanog ugovora, jer je potpisivanje spriječilo demisioniranje Škrbića iz Vlade RS, kao i odlazak Gorana Kljajčina sa čela Fonda.

Stanić je odbio da odobri ugovor i u nekoliko navrata je sugerisao Tomašu, novom direktoru Fonda, da to ne potpisuje ni za živu glavu.

Iako još uvijek nisu dobili ugovor, mostarci su u ofanzivi, jer imaju zaključak Vlade RS, tako da će oni izvući milione dobili/ne dobili ovaj posao.

“Inel med” će tužiti RS za neispunjavanje preuzetih obaveza i tražiti uloženi million maraka u objekat i opremu, i to sa kamatama. Tražiće, takođe, i izgubljenu dobit, a prema procjenama do sada su mostarci u gubitku najmanje 100.000 KM zbog nerealizovanja Zaključka Vlade RS.

Sve u svemu, Republika Srpska u svakoj varijanti izgubiće milionska sredstva-realizovala ili ne realizovala ugovor.

Potvrđuju to i odredbe tog dokumenta, koje su višestruko štetne po RS.  

Škrbić je, kako sam to nedavno objavio, utanačio da ta mostarska firma izgradi dva centra za hemodijalizu - u Foči i Trebinju, i da vrši usluge dijalize, premda to ne mogu obavljati, jer nisu registrovani za tu djelatnost.

Napravljen je i ugovor, koji je višestruko štetan po Republiku Srpsku i njegova realizacija značila bi milionsku pljačku Fonda zdravstva.

Ugovorom je precizirano da će Fond firmi “Inel-med” plaćati usluge za 50 pacijenata, premda u Trebinju i Foči i ostalim hercegovačkim gradovima ima svega 21 pacijent, kojem su potrebne te vrste zdravstvenih usluga.

To znači da bi se plaćalo i za 29 nepostojećih pacijenata, kako bi se mostarcima isplatio posao.

Usluge hemodijalize, Fond zdravstva RS ovlaštenim “partnerima” plaća 110 evra po tretmanu, što je za 55 maraka skuplje nego u Federaciji BiH, gdje iznosi 160 maraka, pa postoji osnovana sumnja da su se neki dobro ugradili u ugovor.

Tako bi izvjesno bilo i sa “Inel-medom”, a oni bi na nepostojeće pacijente (njih 29) samo po “tretmanu” (koji postoji u papirima, ali ne i u stvarnosti) naplaćivali oko 6220 KM (29x110 evra).

Kako pacijenti na hemodijalizu idu 3 puta sedmično, odnosno 12 puta mjesečno, to znači da bi Fond “Inel-medu” na mjesečnom nivou isplaćivao 74.646 maraka za nepostojeće pacijente, odnosno godišnje 895.752 KM.

Ukoliko bi ugovor bio realizovan, za onih postojećih 21-og pacijenta, Fond bi “Inel-medu” plaćao 648.648 KM, a ukupno bi to za postojeće i nepostojeće pacijente (50) iznosilo 1.544.400 KM godišnje.