среда, 10. јул 2013.

Malj iz Dodikovih njedara počeo sa treninzima

Piše: Slobodan Vasković

Najvažnija činjenica sa sastanaka Milorada Dodika i Ivice Dačića; Ivice Dačića i Željke Cvijanović plus pripadajući im ministri, te bilateralnih razgovora pripadajućih ministara, jeste da na njima nije bilo Aleksandra Vučića.

Izostanak političara koji u Srbiji donosi konačne ključne odluke, svjedoči da su odnosi Beograda i Banjaluke i dalje hibernirani, a Dačićeva posjeta jeftina je kozmetika, kojom nisu čak ni pokušali zamazati klisurine koje razdvajaju vrh RS i rukovodstvo Srbije.

Sve priče o tome kako su odnosi odlični, bez problema, u uzlaznoj liniji, ovakvi onakvi, zaista su samo priče, bez ikakvog sadržaja, baš kao i navodni silni dogovori o koječemu, od čega neće biti provedeno ništa.

Jer, ni u čemu što su dogovorili ne postoji bilo šta konkretno.

Čak i da je drugačije, izostanak Vučića, bez čijeg odobrenja u Srbiji i sa Srbijom nije ništa sprovodivo, garant je da su Dačić, Dodik i ostali učesnici srpsko-srpskog sijela u Banjaluci tupili zube njihovog tupljenja radi. Džaba se Dodiku odjednom dopada sve što Srbija radi, zalud njegovo poltronisanje i „veselo“ povijanje kičme, jer onaj koji bi to trebao da vidi, ne želi ni da pogleda u njegovom pravcu.

Sve u svemu, i ovaj banjalučki susret samo je još jednom potvrdio notornu činjenicu da su odnosi između Vučića i Dodika nepopravljivi, da su njih dvojica nepomirljivi politički i svaki drugi neprijatelji i da će Banjaluka i Beograd stvoriti bolji politički ambijent, tek kada jedan od njih dvojice više ne bude u politici. Za sada Dodik ima veće šanse da ostane bez posla od Vučića.

Vučić jeste Dodiku najveći problem, uz to nerješiv, ali ima on itekakve glavobolje i u svojoj kući. U SNSD-u posebno.

Sve je više krajputaša što ukazuju da bi Dodika uskoro mogao da
pogodi u glavu onaj „Malj“ Rajka Vasića iz njegove „obrade“ narodne poslovice, koju je prilagodio unutrašnjim SNSD - odnosima, a glasi „Svi gaje guju u njedrima. Srbi gaje Malj.“!

Leci, na kojima je ispisano „Igor Radojičić je budućnost“, što su osvanuli u Banjaluci (10.07), imaju namjeru da ukažu kako, za sada, nepoznati centri tale i kuju čelik, ne bi li salili Malj sa Radojičićevim likom, kojim bi raspalili po Dodikovoj  glavi.

Prvo da vidimo ima li u Radojičiću štofa za Malja?

Realno, nema tu Malja (a ni gedore), premda i međunarodna zajednica računa da bi se Radojičić mogao ozbiljnije usprotiviti Dodiku.

Račun je to bez krčmara, jer Radojičić nema snage, volje, još manje lične hrabrosti da pokuša bilo šta promijeniti unutar SNSD-a. Štaviše, Dodik je nemilosrdno pomeo većinu njegovih sljedbenika, i stalno ih drži u strahu od novih progona i pogroma.

Radojičić je usamljeni aparatčik, koji bespogovorno izvršava naređenja, pokazujući tek tu i tamo ponekim značajnijim uzdahom da nije mašina, već živo čeljade. Mnogi te rijetke uzdahe potpuno pogrešno tumače kao otpor, a čovjeku treba samo malo više vazduha u njegovoj poziciji skupštinskog automata za sprovođenje, mahom, nakaradnih i loših zakona.

Postavlja se pitanje ko stoji iza letaka i da li je riječ o političkoj ujdurmi opozicije?

Teško, u stvari nemoguće. Čak ni ovako loša opozicija, kao što je ova u RS, ne bi sebi dozvolila da se troši na dijeljenje letaka koji nemaju nikakvog smisla, sem da Radojičića potpuno nabiju u defanzivu/crnu zemlju, a Dodika dodatno učine žrtvom „neprijateljskih centara moći“.

Uz to, pitanje je i zašto bi opozicija bilo koga iz SNSD-a na taj način hvalila i proglašavala osobom budućnosti?!

Iako leci na unutarstranačkom planu odgovaraju Dodiku, jer dodatno pritišću Radojičića, oni mu, ipak, prave određenu štetu na političkoj sceni, zato što „mirišu“ na sukobe u SNSD-u.

Ta šteta nije velika, ali bi mogla postati, učestaju li „gerilci“ sa „napadima“, a što se tiče Radojičića on je, jasno je, samo sredstvo za pričicu, čiji pisci znaju da na njenom kraju on neće postati Malj.

Sad dolazimo do ključnog momenta: „gerilci“ (sigurno) smatraju da se „bore“ protiv Dodika, i da su njihovi akti „politički“, ne shvatajući da su marionete i da inspiratori te bitke imaju sasvim druge razloge. Ekonomske.

Nema sumnje da iza poslednjeg „udara“ na Dodika stoji ekonomski lobi i to iz njegovih redova, jer su napadi (lecima) „niskog intenziteta“ i sa politički neostvarivim ciljevima, ali i lako čitljivim porukama.

Prva je da od Dodika traže da im ispuni (ekonomske) zahtjeve, a druga je da, ne uradi li ono što od njega zahtijevaju, oni mogu i snažnije udariti sa eksplicitnijim sadržajem, koji nikako i ni u kom ambijentu (bilo unutarstranačkom, bilo na javnoj sceni) neće odgovarati lideru vlasti. I koji će mu nanijeti štetu, mnogo mnogo veću od one koju su počinili prejeftini papirići podijeljeni po Banjaluci.

Jednostavnije rečeno, Dodik je žrtva sopstvenih krokodila i ne nahrani li ih u mjeri koja im je potrebna, onaj Vasićev „Malj iz Njedara“ odvaliće po njemu svom silinom.