недеља, 07. јул 2013.

Dosje: Banjalučki građevinski mafijaški kartel oteo i gradske ulice

piše: Slobodan Vasković

Čedo Savić, bivši direktor Zavoda za izgradnju grada i bivši gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović, najvažniji su članovi zločinačke organizacije koja je ovom gradu nanijela nesagledive štete, što se mjere stotinama miliona maraka. Brojni su drugi pripadnici ove kriminalne grupe, a među njima su brojni tajkuni, koji su milione stekli na otimačini gradskog građevinskog zemljišta, potom brojni visoki gradski i republički funkcioneri, nadležni za ovu vrstu poslova, a kartelu pripada i nekoliko sudija, što su pogazili sve zakonske norme i donijeli presude u korist članova ganga.

Savić i Davidović su korijen mafije koja hara Banjalukom i ovaj dvojac je ključan u svim malverzacijama što su se dešavale tokom protekle decenije-od kriminalne izgradnje parka Petar Kočić, pljačkaške rekonstrukcije Trga Krajine, poklanjanja desetina hektara skupocjenog zemljišta Poljoprivredne škole tajkunima, izgradnje kolektora, davanja u bescijenje desetina hektara gradskog građevinskog zemljišta mešetarima…, malverzacija sa “Picinim parkom” i dodjela te parcele kofer firmi “Grand trade”…

Zaštitnik Savića i Davidovića sve ovo vrijeme bio je i ostao Milorad Dodik, a broj njihovih nezakonitih poslova toliko je veliki da bi se mogli istraživati narednih dvadeset godina. U svemu ovome nečasnu ulogu ima i aktuelni bgradonačelnik Slobodan Gavranović koji je, bez sumnje znao šta se dešava (obnašao je funkciju predsjednika Skupštine Grada), ali prstom nije mrdnuo da to spriječi. Štaviše, u nekim maklverzacijama, poput slučaja “Grand trade”, direktno je učestvovao.

zemljište već izgubljeno
Poslednja u nizu afera, koja je “ručni rad” Savića, Davidovića i saradnika, jeste vezana za “Autoprevoz”, firmu koja je potpuno nezakonito prisvojila tridesetak dunuma građevinskog zemljišta u epicentru Banjaluke i oglasila njihovu prodaju. Štaviše, imaju namjeru da prometuju i zgradu Muzeja.
Ta afera nije nastala juče, već traje ravno deset godina.

Interesantno je da su ovu aferu prvi otvorili režimski mediji, a još je interesantnije da nisu objavili najvažnije informacije o ovom kriminalnom poslu, premda su ih posjedovali.   

“Autoprevoz” Banjaluka oteo je zemljište Gradu Banjaluka vrijedno desetine miliona maraka i nikom ništa. Grad je tužio Autoprevoz, ali zaludan je to posao, jer je zemljište već izgubljeno. Čak i da Grad uspije dobiti svoje zemljište ponovo u vlasništvo (u sudskom procesu koji je u toku), biće to samo formalno, jer će Banke prisvojiti tu imovinu.

Razlog je jednostavan: “Autoprevoz” je zemljište Grada Banjaluka, koje se nalazi u strogom centru (Stara autobuska stanica), stavio pod hipoteku kod raznih banaka, od kojih je uzeo najmanje četranest miliona KM (toliko mogu dokazati kroz dokumente koje posjedujem). Sve to Autoprevoz učinio je mimo zakona i niko nije reagovao.

Danima su režimski mediji brujali o ovoj aferi, vješto izbjegavajući da iznesu sve konkretne podatke koje su, bez sumnje, posjedovali, svjesno navlačeći dodatnu maglu na cijeli slučaj. Cilj je, nema sumnje, da se tom maglom prikriju nalogodavci i izvršioci teškog krivičnog djela otimačine desetina dunuma gradskog zemljišta u najstrožem centru Banjaluke.

epilog
Epilog cijele afere je sljedeći: Tokom deset godina, “Autoprevoz” je pomenuto gradsko zemljište stavljao pod hipoteku kod raznih banaka i podigao četrnaest miliona KM. Onda je najznačajniji dio tog zemljišta (Stara autobuska stanica) prepustio/prodao firmi “BEWO”, čiji je vlasnik Vedran Savić, sin Čede Savića, nekadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju grada (ZIBL-a). Interesantno je da je firma “BEWO” preuzela od “Autoprevoza” “čiste” parcele, neopterećene hipotekom, što zvuči nevjerovatno, ali je tačno (vidi dokumente).

Vlasnici “Autoprevoza” su sve hipoteke, (prije nego što je zemljšte preuzela BEWO), prebacili na tu firmu, ali i na druge dijelove zemljišta koje je u vlasništvu Grada. Išli su toliko daleko da su pod hipoteku stavili i Vidovdansku ulicu, tako da banke sada polažu pravo na javno dobro. Fascinantno.

počeci
Još davne 1979. godine Grad je sa “Autoprevozom” potpisao ugovor o zamjeni zemljišta, kojim je ta firma dobila parcele na mjestu gdje se sada nalazi Nova autobuska stanica, a nekretnine (23 dunuma) u centru pripale su Gradu.

Ukratko, te 1979. godine potpisan je ugovor između SIZ-a i „Autoprevoza“ o regulisanju međusobnih odnosa ugovornih strana za dislokaciju „Autoprevoza“ sa Stare autobuske na Novu. Ovo potvrđuje i činjenica da je
„Autoprevoz“ na temelju ovog ugovora dobio odobrenje za građenje za izgradnju nove autobuske stanice u Banjaluci, iako je na predmetnoj lokaciji kao vlasnik bio upisan Grad. U to vrijeme nije se žurilo sa uknjižavanjem imovine, jer je sva zemlja bila državna/društvena, ali stvari se mijenjaju nakon rata.

otkrivanje prevare
Grad je 29.09.2003 zatražio od Zemljišno knjižne kancelarije Osnovnog suda u Banjaluci da se upiše kao vlasnik pomenutog zemljišta, odnosno zatražio je provođenje ugovora o zamjeni zemljišta, a 26.01 2004. je urgirao za provođenje ugovora.

Bilo je to logično, jer je te 2003. Stara autobuska stanica u vlasničkom listu bila zavedena kao opštenarodna imovina i niko nije smio da stavi hipoteku na te nekretnine; „Autoprevoz“  je imao samo pravo korištenja, a
u katastru, u to vrijeme, kao posjednik zemlje bio je upisan SIZ za upravljanje gradskim zemljištem, čiji je pravni sljednik Grad Banjaluka. Znači, sve je jasno: Grad je vlasnik zemljišta, ali mafija je jača ovdje od zakona.

Nakon tog zahtjeva za uknjiženje, Grad je saznao da je “Autoprevoz” (Živko Babić, Sladomir Đurić i Vid Dubočanin postali su vlasnici „Autoprevoza“ 2002. godine) podigao kredit od 516.000 evra od austrijske banke Hypo Steiermark Kraftfanhrzeung und Mashinen Leasing GmbH, iz Graca. Banka iz Graca je ovaj kredit dala Autoprevozu 01.12.2003. godine, a Osnovni sud u Banjaluci upisao je pravosnažno rješenje kojim se dozvoljava stavljanje  hipoteke nad Starom autobuskom 02.12.2003. godine.

datumi
Vrlo je bitno uočiti datume iz kojih se da vidjeti da je banka iz Graca “Autoprevozu” dala kredit nakon što je Grad zatražio od Suda upis te zemlje u svoje vlasništvo.

Period od 26.09.2003.-01.12.2033. je ključan, jer su u njemu nestali ugovori o razmjeni zemljišta između Grada i Autoprevoza i iz ZIBL-a i iz arhiva Grada i iz Autoprevoza. Jasno je i da je u cijeli ovaj kriminalni posao umiješan i neko iz pravosuđa, jer se bez korumpiranog sudije ne bi moglo nedjelo sprovesti. Ugovori su ukradeni i iz Gruntovnice, tako da je jasno da je riječ o organizovanoj kriminalnoj grupi. Neko iz gruntovnice izvukao ugovore i sakrio ih, a ostavio kopiju. Svi znaju i ko, a inicijali su mu V.M.

veze
Važno je znati da je u to vrijeme direktor ZIBL-a bio Čedo Savić, čiji sin Vedran je sada posjednik Stare autobuske stanice i to preko svoje firme “BEWO”, koja je iz Graca, odakle je i banka što je dala kredit od 516.000 evra “Autoprevozu”, a u hipoteku uzela zemljište koje ne pripada toj firmi. Sad je već na djelu internacionalni kriminal.

I nakon zahtjeva Grada za upisom Stare autobuske stanice, ništa se ne mijenja. “Autoprevoz” nastavlja da to zemljište stavlja pod hipoteku i uzima milionska sredstva.

23.06.2004. Hypo banka daje kredit u iznosu od 500 hiljada KM firmi „Golubić“ d.o.o Kotor Varoš na isto zemljište na koje je to dala i banka iz Graca. „Golubić“ nema nikakve veze sa Starom autobuskom, ali je većinski vlasnik te firme ujedno i većinski vlasnik Autoprevoza - Živko Babić. Vjerovatno je da je „Autoprevoz“ dao „Golubiću“ garanciju za kredit, odnosno Babić je bio garant sam sebi.

Odgovorni u Gradu (niži nivoi funkcija, a ne gradonačelnik) tada su uvidjeli da je vrag odnio šalu i da im se otima ekskluzivno i jako vrijedno zemljište.

tužba grada
Podnose tužbu 26.7. 2004. godine, a Đuro Kondić, nekadašnji rukovodilac za opšte i pravne poslove, svjedočio je da je Ugovor između Grada i „Autoprevoza“ postojao, ali da je on 26.04.2004. utvrdio da su originali nestali, o čemu je sačinio službenu zabilješku. Sud to nije uvažio.

Proces je otvoren do dana današnjeg, što znači da niko nije mogao stavljati Staru autobusku stanicu pod nove hipoteke ili prometovati to zemljište, ali koga briga.

Režim, u međuvremenu, donosi Zakon o stvarnim pravima, što je drugo ime za pljačku državnog zemljišta i njeno pretvaranje u privatnu svojinu tajkuna i kriminalaca.

institucije u rukama kriminalaca
Na osnovu tog Zakona, RUGIP PJ Banjaluka donio je rješenje 14.08.2012. kojim je Autoprevoz upisan sa pravom svojine na nekretninama na Staroj autobuskoj stanici.

Isto tako treba istaći činjenicu da je RUGIP odbio zahtjev Pravobranilaštva RS, kao zastupnika Grada, za zabilježbu spora na ovim nekretninama. Važno je znati da kada postoji zabilježba spora, zemljište ne može da se prometuje do okončanja spora.

Apsurdno je da su u RUGIP 04.07.2011. zabilježili spor, a 15.06.2012. zabilježuje se da je odbijen zahtjev pravobranilaštva. Nije moguće i jedno i drugo.
 
Podsjetimo da je Grad tužio 2004. godine „Autoprevoz“ i upisao zabilježbu spora. „Autoprevoz“ se nije mogao uknjižiti na to zemljište, ali oni iskorištavaju/zloupotrebljavaju Zakon o stvarnim pravima i mijenjaju brojeve ZK uložaka, odnosno predmetne nekretnine (Stara autobuska stanica) iz jednog ZK uloška prepisuju u novi ZK uložak. U takvoj situaciji, Pravobranilaštvo ponovo mora tražiti zabilježbu spora, RUGIP odbija, Pravobranilaštvo se žali, ali dok teče spor,“ Autoprevoz“ prometuje zemljište i stavljaju nove hipoteke na njega, uzimamjući milionske kredite.  

famozni ZK broj 12696
Preciznije, vrijedne nekretnine (Stara autobuska stanica) bile su upisane u ZK uložak 7071, gdje postoji zabilježba spora. Na osnovu rješenja PJ RUGIP, oni te iste nekretnine upisuju u ZK uložak broj 12696, u kojem nema zabilježbe spora. Grad mora ponovo tražiti zabilježbu, a nadležni organ (RUGIP PJ Banjaluka), u dogovoru sa kriminalcima, odbija, a “Autoprevoz”, dok traju besmisleni pravni procesi, podiže kredite.

-      Komercijalna banka daje kredit Autoprevozu u iznosu od 511.291 evra (milion KM) 25.09.2009. Interesantno je da ugovor o ovom kreditu između Autoprevoza i Komercijalne banke o zasnivanju hipoteke protokolisan 2007. godine, a u protokolu se pozivaju na ugovor o kreditu iz 2009. godine, što je praktično nemoguće.

-      Ovaj kredit Autoprevoz je otplatio 07.08.2012.

-      Komercijalna banka daje još jedan kredit 2009. godine, na osnovu ugovora od 08.10.2009. i to 300 hiljada KM.

-      „Milka“ Laktaši stavlja hipoteku na to zemljište za pozajmicu od 1.367.736,58 koju daje „Autoprevozu“. Opet se uknjižuje hipoteka na Staru Autobusku. Pravi Cirkus. „Milka“ se, nakon određenog vremena, odriče hipoteke i daje izjavu da se briše hipoteka, što se i čini.

-      28.12.2012. „Bobar banka“ stavlja hipoteku na Staru autobusku za 2,5 miliona KM kredita „Autoprevozu“.

-      Aneksom Ugovora od 10.08.2012. na kredit 3,5 miliona koji je „Autoprevozu“ dala „Bobar banke“, stavlja se nova hipoteka na to zemljište. Interesantno je da nigdje nema ni riječi o osnovnom ugovoru.

-      06.09. 2012. stavlja se hipoteka na osnovu drugog Aneksa ugovora od 10.08.2012. u korist „Bobar banke“ za potraživanje od, ovaj put, 1,5 miliona KM. Potpisan je i treći Aneks  na 2.050.000 KM, što znači da je sedam miliona maraka „Autoprevoz“ povukao od „Bobar banke“, stavljajući pod hipoteku zemljište koje nije njihovo već, nesumnjivo, pripada Gradu.

Svi aneksi u Grunovnici su sprovedeni 06.09.2012., a nigdje se ne spominje osnovni ugovor i njegova vrijednost.

Tu ne zavrašava saradnja između „Autoprevoza“ i „Bobar banke“, jer ide novi ugovor o hipoteci 27.12.2012. radi obezbjeđivanja novčanih potraživanja od 2,5 miliona KM. Ukupno su od „Bobara“ uzeli 9,5 miliona KM.  

Na sve i jednu hipoteku Grad je uložio žalbu, ali je svaki put odbijen.
RUGIP je i prvostepeni i i drugostepeni organ i djeluje po principu kadija te tuži kadija ti sudi.

BEWO
RUGIP 13.06.2012. odbija zahtjev Grada (upućen preko Pravobranilaštva) za zabilježbu spora; a 24. jula prošle godine, Staru autobusku stanicu „Autoprevoz“ prodaje Vedranu Saviću i njegovoj firmi BEWO.

U famoznom ZK ulošku broj 12696 pojavljuje se BEWO kao vlasnik Stare autobuske stanice, a na osnovu Ugovora o prodaji nekretnina od 24. jula 2012. g., koji je ovjeren kod notara Gorana Golića i uknjižuje se pravo svojine na zemljištu Starte autobuske u korist firme BEWO. Nema vrijednosti ugovora, niti se zna koliko je BEWO platio to zemljište, pod uslovom da ga je uopšte platio (Čak se ni vlasnik Živko Babić, u jednom intervjuu, nije mogao „sjetiti“ koliko je „BEWO“ platio za zemljište, što je fantastično.).

Najinteresantnije od svega je da ta zemlja zemlja sada nije pod hipotekom i potpuno je čista. Grad se žalio, ali ništa. Nula. BEWO uknjižen 06.02.2013.

kartel
Jasno je da je cijeli ovaj posao organizovani kriminal, kao što je jasno da su u njega upetljani brojni pojedinci iz državnih institucija. Jasno je i da niko u RS nema snage da istraži cijeli ovaj slučaj, još manje da pritvori Čedu Savića i njegove saradnike, koji su sve osmislili i realizovali.

Da Tužilaštvo i MUP RS imaju snage i volje, lako bio došli do počinilaca ovog neviđenog nedjela, nalazeći odgovore na sljedeća pitanja:
-      Gdje su nestala potraživanja austrijskih banaka, jer nema brisovnica u ZK ulošcima?
-      Gdje su hipoteke Bobar banke, jer je BEWO uzeo čistu zemlju, na kojoj nema hipoteke? (Uopšte se ne zna kako je BEWO platio zemlju i koliko).
-      Kako je moguće da „Autoprevoz“ stavi pod hipoteku Vidovdansku ulicu, koja je javno dobro i hoće li se „Bobar banka“ namiriti prodajući tu Vidovdansku ulicu?

Sve u svemu, Grad i da dobije zemlju ne dobija ništa, jer je banka opteretila zemljište i prodaće ga i naplatiti. Mogu prodati i Vidovdansku ulicu i zgradu Muzeja, a možda su već oteli i plac na kojem je Banski dvor i Palata predsjednika.  Bilo kako bilo, „Autoprevoz“ je već sjajno naplatio tu zemlju koja nije njegova.

ubistvo Vukelića
Nakon svega, postavlja se pitanje da li je Milan Vukelić ubijen, jer je otkrio mahinacioje sa ovim zemljištem?
Istraga o njegovom ubistvu nije dala nikakve rezultate, a on je bio u teškom sukobu sa Čedom Savićem koji ga je sistematski progonio i to preko pojedinaca iz MUP RS, kao što su Dragi Milošević i Mile Šušljik.

Milan Vukelić (47) ubijen je 6. novembra 2007. godine u eksploziji  "paklene naprave" postavljene ispod njegovog automobila "ford fijesta" u ulici Jug Bogdana u banjalučkom naselju Starčevica. Ubijen je ispred zgrade MUP RS. Pored Vukelića, u vozilu koje se u trenutku eksplozije kretalo ulicom Jug Bogdana, nastradali su Tomislav Dobrinjac i Slava Pepinović. Dobrinjcu je bomba raznijela obje potkoljenice, dok je Pepinovićeva zadobila teške povrede natkoljenice.

MUP RS je nakon ovog ubistva istraživao poslove Čede Savića i podnio Tužilaštvu tri krivične prijave, ali sve su zataškane. Na Savićevim računima otkrili su milione maraka, ali niko ništa nije učinio da ispita njihovo porijeklo. Vukelić je žrtva organizovane kriminalne grupe, koja korijen ima u vladajućoj oligarhiji.