недеља, 30. јун 2013.

Majstori magle i loši imitatori

piše: Slobodan Vasković

-      Srna - 26.02.2013 22:27, BANJALUKA - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će zatražiti odgovornost SDS-a zbog donošenja štetnih odluka za Republiku Srpsku na nivou BiH.
        Dodik je naveo da su predstavnici SDS-a pokazali spremnost da budu               izdajnici, jer su glasali za Zakon o carinskoj tarifi mimo koalicionog sporazuma sa SNSD-om.
         "Pozvaću ih veoma brzo na razgovor između SNSD-a i SDS-a da objasne kako su mogli da prekrše koalicioni sporazum u kome piše da ne mogu da glasaju mimo nas", rekao je Dodik za Radio-televiziju Republike Srpske.

Nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.

-      "Patriotski posao SDS-a do 2006. godine poznat je. Uhvatili smo ih u krađi ili u lopovluku koji je evidentan na štetu Republike Srpske. Za to će morati odgovarati! Ili će promijeniti svoje ljude i dovesti nove ili ćemo se oko toga razići! Mi te stvari nećemo trpjeti. Ono što je protiv Republike, to je i protiv SNSD-a", kaže Dodik.

Ni nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.


-      06.03.2013 19:43 | Ž. Domazet, D. Dujić  (Glas Srpske)Doboj, Sarajevo - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da je za ovu stranku primarno da na nivou BiH obezbijedi dobro funkcionisanje i predstavljanje Republike Srpske, ali je istakao da SDS nije pokazivala sposobnost te vrste, već je jurila neke svoje prioritete nižeg ranga.
       “Ne može se širiti administracija u Sarajevu, koja ima 22.000 ljudi,      samo zato što SDS ima pritisak iz Istočnog Sarajeva da se tamo zaposli 200 do 300 ljudi, jer to nije u interesu RS. Mi nismo insistirali da po svaku cijenu nekoga tamo zapošljavamo, a SDS je obezbijedila da više od 250 ljudi uđe u strukturu”,  kazao je Dodik.

Nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.

-      BANJALUKA, 28. marta 2013. (Beta)- Delegacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata  i Srpska demokratske stranke  donijele su danas odluku da ojačaju saradnju ove dvije stranke na nivou BiH, kako bi osnažili poziciju Republike Srpske u Sarajevu.

Prije i nakon ovog sastanka Ognjen Tadić nije odbio da se rukuje sa Miloradom Dodikom.

-      30. juni 2013. * GLAS: Da li to znači da Platforma više ne važi?
DODIK: Ne kažem da ne važi. Ona će prećutno važiti u nekim pitanjima, ali što se tiče SDS-a oni su izabrali da je prekrše. Njihov je problem što od svega pokušavaju da naprave političku igru. Oni pokušavaju da recimo od Ognjena Tadića naprave poštenjačinu, a on je konektovan na razne kriminalne grupe. Sve se zna. Treba milenijumi da prođu da SDS navuče oreol poštene priče, a oni to uporno pokušavaju.


Nakon ove izjave Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a, odbio je (u Bijeljini, na Vidovdan) da se  rukuje sa Miloradom Dodikom.


Vrlo neprijatna situacija po Dodika, posebno zbog činjenice da je medijski promovisana. Naoko djeluje kao hrabar potez Ognjena Tadića, koji je, eto, smogao snage i hrabrosti da se (konačno, nakon dugih godina ćutanja podvijenog repa) suprotstavi Dodiku.

Trebalo bi da zaključimo da je Tadić junak? Ako prihvatimo da nas se može “kupiti” prejeftinim političkim trikovima, onda on jeste junak, ali ako objektiviziramo situaciju vrlo lako ćemo dokučiti da je Tadić vrlo loš imitator tog istog Dodika; toliko loš da zaslužuje truli paradajz na otvorenoj sceni. Krenimo redom.

Tadićev postupak otvara niz pitanja, a među njima je najznačajnije, svakako, zbog čega potpredsjednik SDS-a nije na sličan način reagovao kada je Dodik njegovu matičnu stranku okarakterisao kao lopovsku, izdajničku, interesnu organizaciju, koja djeluje po nalogu centara moći suprotstavljenih interesima RS, a reagovao je nakon što ga je Dodik doveo u vezu sa, kako je rekao, raznim kriminalnim grupama?!

Pa još jedno pitanje: Zbog čega je Tadiću bitniji lični interes/dignitet/nivo od interesa/digniteta/nivoa SDS-a?!

E, tu i jeste kvaka. Tadiću je važniji njegov mali, sitni lični interes, od interesa stranke. A opšti interes (interes građana) za političare tog “kova” i ne postoji. Da postoji, Tadić bi još prije sedam godina krenuo da kritikuje bezbrojne loše, nakaradne, kriminalne, diktatorske… Dodikove postupke, a ne bi se krio iza “visokih srpskih ciljeva”, pravdajući tom imaginarnom kategorijom sopstveni kukavičluk, politikanstvo i potpuno odsustvo razumijevanja politike, čiji cilj nije da on dobije “službeno vozilo, sekretaricu i treptače” (čime je fasciniran, pa se mjesecima hvalio tim “dostignućem”) u Domu naroda PBiH, već da se stvori ambijent u kojem niko neće biti progonjen, u kojem nikom neće biti uskraćivano pravo na rad, kretanje, slobodu govora; slobodu uopšte.

Imao je Tadić bilion šansi da pokaže da je političar od autoriteta, integriteta, da je osoba koja treba da vodi ovo društvo, ali nije iskoristio ni jednu jedinu. I gore od toga, on čak nije ni pokušao da iskoristi ama baš nijedan od silnih “zicera” koje je vlast namještala svih ovih godina opozicionarima.  Štaviše, divio se Dodiku, zazirući od njega kao miš od zvečarke.

Tadićev potez je jadan koliko i njegova “politika”, iz još nekoliko razloga: U SDS-u priznaju da je Dodik predsjednik RS, te je njegov gaf (primarno) poniženje institucije RS, pa tek onda Dodika.

Ako visoki funkcioner SDS-a na Vidovdan, tokom obilježavanja krsne slave Vojske RS (održano u manastiru Sveta Petka u Bijeljini), odbije da se rukuje sa predsjednikom RS, kojeg taj isti SDS priznaje u tom kapacitetu, onda je sasvim uputno se zapitati do koje mjere će ta stranka dodatno srozati najvažniju instituciju ovog entiteta, dođe li u priliku da ovlada njome?

Da je SDS bilo kada, bilo gdje, javno obznanio da Dodika ne priznaju za predsjednika RS; da je Tadić ikada kritikovao Dodikovu bezočnu uzurpaciju institucije predsjednika RS i njeno pretvaranje u poligon sopstvenih interesa i stavljanje u njhovu službu, onda bi akt nerukovanja možda i mogao da se razumije kao politički odgovor/stav. Ovako, riječ je o potpunoj privatizaciji stranačke politike, što je u toj partiji već postala normalna pojava.  

Pitanje je, nakon svega, zbog čega se Tadić odlučio na ovaj jeftini trik, koji nema nikakvog sadržaja, već je riječ o veoma loše kopiranim populističkim potezima Milodada Dodika (u čijem kreiranju je on velemajstor)?

Tadić ovim postupkom, koji je pomno osmišljen, pokušava da u zaborav baci sopstveni dugogodišnji nerad i nedjelovanje, da sakrije da on sve ove godine nije bio nikakav opozicionar, da prikrije da nema suvisle političke ideje, već da je politikant-hedonista, što nije propustio nijednu privilegiju koju mu je koaliranje SDS-a sa istim tim Dodikom donijelo - od “sekretarice, službenog vozila i treptača” do plate od nekoliko hiljada KM, koju ničim nije zaslužio.

 Uz to, Tadić je svojim ispraznim pozerskim postupkom pokušao fascinirati i članstvo banjalučkog SDS-a, gdje ima veoma mnogo otpora njegovom preuzimanju Gradskog odbora stranke, posebno načinu na koji to čini (čime je nazodovoljan čak i Mladen Bosić, lider SDS-a, koji mu je i naložio stavljanje GO pod kontrolu). Uz to, Tadić je u Izvršni odbor Gradskog odbora SDS-a inkorporirao ličnosti, koje su omražene kod studentske populacije i čiji rad na univerzitetu je krajnje upitan, što, svakako, nije potez koji će osnažiti njegovu stranku u najvećem gradu RS.  Dapače.

Ima li se u vidu i činjenica da su Tadićevi politički savjetnici otvoreno zastupali stavove režima u vezi sa studentkim demonstracijama u Banjaluci, jasno je da se on nalazi u velikim problemima, koji mu ne obećavaju svijetlu “treptačku” budućnost.

Nepružanje ruke Dodiku, stoga, nije nikakvo herojstvo, već akt preplašenog političkog zečića, koji je loše procijenio da će udarajući na Dodika kopirajući poteze istog tog Dodika, uspjeti zablistati i pokazati da je upravo on taj koji je budućnost. I to (koje li patetike) prezentovati na Vidovdan, praznik svih praznika.

Taman posla; budućnost nije Dodik, ali je to još manje Tadić, njegova veoma loše skrojena kopija. Neukusnom i krajnje lošom imitacijom Dodikovih postupaka, Tadić je jedino uspio još jednom pokazati koliko je, (uprkos svem obrazovanju i inteligenciji, koju nesporno posjeduje), sitan, mali, nebitan, prazan, plitak; riječju nedostojan bilo kakvog ozbiljnijeg posla. Tadić, kojeg su mnogi smatrali SDS-ovom budućnošću, sve više djeluje kao prošlost te stranke.