уторак, 4. јун 2013.

Majku ti čupavu, spremaju ti batine Šole i Danko Stanišić

Piše: Slobodan Vasković


Već pet dana potpuno sam izvan svakodnevne rutine. Istina, na dan sam otišao do Istočnog Sarajeva da obiđem porodicu, ali ni nakon tog kratkog puta nisam se vratio uobičajenom načinu života, u koji spadaju i rane jutarnje šetnje (preciznije brzo hodanje) u parku „Mladen Stojanović“.

Razlog promjeni navika leži u sms-u, koji sam dobio u četvrtak ujutro (30.05.) i u kojem se navodi da ću biti prebijen. Nepoznat mi je vlasnik broja sa kojeg mi je sms proslijeđen, a i taj broj sam prvi put u životu vidio (ne prikazujem ga iz razumljivih razloga).

Cijela ova priča počinje u srijedu uveče (29.05.), kada mi je sa tog broja stigao prvi sms.
„Majku ti čupavu ne volim te ali svaka ti čast za objavu teksta za Šotru“, tekst je poruke koju sam dobio u 18.52., te srijede uveče (vidi sliku).
(U pitanju je tekst - Slučaj „Šotra“: Kratki ogled o bitangama).

Rijetko kad dobijam sms poruke od nepoznatih lica, posebno ovakve sadržine. Mislio sam da je to neko iz takozvanih bezbjednosnih krugova, odnosno neko od pripadnika tog miljea, koji me, očito, očima „ne može“, ali narečenog Šotru (Velibora) može još manje.
Više sporta radi odgovorio sam „Ko si momče hrabro“?, ne očekujući dalju komunikaciju. I nije je ni bilo te večeri.

Četvrtak ujutro, 30.05., standardno nešto prije šest krenuo sam ka parku; uobičajena ruta, a u blizini ATV-a ugledao sam mladića u sivoj trenerci, za kojeg mi se u prvi mah učinilo da je bio Šotra. Međutim, nije to bio on. Zanimljivo je bilo da je ostao ispred ATV-a, te nije produžio prema parku. U to vrijeme vrlo malo nas je na ulici i mahom se radi o istim licima (šetači u parku, šetači pasa, ali „Siva trenerka“ mi je bila nepoznata).

Hodao sam sat vremena, krenula je kiša, požurio sam kući, a preko puta ATV-a „Siva trenerka“, pojačana „Tamnom trenerkom“ stajala je i kisnula. Vrlo neobično, bar meni koji već dobru godinu i nešto svakodnevno prolazim tim putem i sličnu situaciju još nisam vidio. Kada su me ugledali, krenuli su u mom pravcu; oprezan sam uvijek (nazovite to kako hoćete), lagano sam zagrabio u svoje "lijevo“, međutim nikakvog kontakta nije bilo. Ni riječi. Pomislih: „Lagana jutarnja paranoja, nije loše prije kafe“!

Pokisao sam skroz naskroz, napravio kafu i taman pripalio prvu jutarnju, kad - sms. Tačno u 7 časova i 26 minuta.
„A evo ti da znaš spremaju ti batine Šole i Danko Stanišić zbog tog članka“, pisalo je u poruci spremljenoj sa istog broja, kao i „Majka čupava“.

Jutarnja „Siva trenerka“ izgubi „miris“ lake paranoje, ne bi mi drago, jer prijeteće poruke putem sms nisam do sada primao. Preciznije, poruke u kojima me obavještavaju o prijetnjama. Mahom mi prijete neimenovani „komentatori“ na netu („Vaskovića treba po kratkom postupku“, „Vaskovića je odavno trebalo ucmekati“...), ali tim jajarama ne pridajem nikakvu važnost. Ponekad mi prijete i na ulici, (maj prošle i maj ove godine), tipovi poput tajkuna Bude Stankovića, ali se do sada nisu usuđivali da me fizički napadnu, jer su pod kontrolom vlasti.

„Da li si siguran u ovu info ili me samo ložiš. Ako si siguran daj mi nešto šire“, odgovorio sam u 7. i 28.
„A za šire si ti zadužen ali prosto izvadi im tel listinge pa vidi da su svi na vrućoj“, odgovoreno mi je u 8.16. na taj upit.

Bilo je još nekoliko razmijenjenih sms-ova u periodu od 7.26.-8.16., te nakon ovog vremena, ali neću ih citirati, jer sam sve dao u MUP RS na uvid, gdje sam cijelu ovu ujdurmu i prijavio, u petak, 31.05., te se vodi istraga.

Moguće je da su informacije o pripremi batinanja koje sam dobio netačne, i da su plod nečije želje da me uplaši, da se osveti Šotri i Stanišiću; može biti sijaset raznoraznih razloga za takvu nečasnu storiju.

Međutim, sasvim je moguće i da su tačne i da narečeni zaista imaju namjeru da mi namjeste batine. Naravno, ne bi to oni učinili, već bi taj zadatak dali nekom drugom. Upravo zbog ove mogućnosti, cijeli slučaj prijavio sam u MUP RS.

Ono što me, hajde da iskreno kažem, zabrinulo, jeste činjenica da Šotra nije pod kontrolom vlasti, već dobru godinu i nešto, već da je otjeran zbog raznoraznih kriminalnih aktivnosti koje je počinio „na svoju ruku“.  

Ukoliko bi me „njegovi“ prebili, a on se izvukao iz cijele priče, pogodio bi dva cilja - mene batinama i vlast koja ga je otjerala, a na koju bi pala sumnja da mi je neko iz tih redova „spakovao“ gaženje nogama.
(Nalazim se u pomalo šizofrenoj situaciji – uslovno rečeno, štitim režim, koji kritikujem, da bih zaštitio sebe).

Što se tiče Danka Stanišića zaista nemam pojma zbog čega bi mi on htio namjestiti premlaćivanje, jer se ne sjećam da sam ga ikad igdje pomenuo u svojim tekstovima.

Čak nisam imao pojma ni čime se bavi, a onda sam nakon sms poruke malo provjerio stvari i saznao da je donedavno bio direkor BK „Slavija“, da je dao ostavku prije par mjeseci, da je ostao dobar sa bokserima tog kluba (?!)..., i to je to. Poznato mi je da je nekada bio član obezbjeđenja Milorada Dodika, odakle je otpušten, ali to je bilo prije deset godina. Kakve to veze ima sada i da li je moguće da bi sada premlaćivao mene da bi se svetio vlastima?! Iskreno, nemam pojma, niti znam kakva je priroda njegovih odnosa sa Šotrom, koji, bez dileme, smatra da bi bilo baš fino polomiti mi rebra. Sasvim je drugo pitanje da li je to lično spreman i učiniti.

Činjenica da nijedan od junaka sms-a koji sam dobio nije pod kontrolom vlasti, uz još jedan detalj, koji ću opisati, natjerala me na oprez i ponukala da sve prijavim MUP-u.

Prije par mjeseci obaviješten sam da su dvojica kabadahija iz Milića D. Jurošević i M. Kandić  u dva navrata dolazili u Banjaluku sa namjerom da se sa mnom fizički obračunaju (obojica u junu 2011., a Kandić sam u junu 2012.). Istu informaciju dobio sam iz nekoliko vrlo kredibilnih izvora.

E, ova priča nije mala zezancija, jer je narečeni dvojac poznat po nasilničkom ponašanju, a djelovanje jednog od njih na svojoj koži su iskusili i članovi ekipe BHT-a, koje su u Milićima fizički napali početkom avgusta 2011. godine.

Uz to sam dodatno provjerio ove tvrdnje; moj dobar prijatelj razgovarao je sa narečenim i kazao mi je da je iz njihovih reakcija, (premda su sve demantovali), zaključio da su imali zle namjere prema meni. Srećom, nisu ih ostvarili, a oba puta spriječio ih je u tome jedan pripadnik (sada bivši) specijalne jedinice MUP-a RS (poznato mi je njegovo ime, ali ga iz razumljivih razloga ne objavljujem). Interesantno, nema šta.