среда, 12. јун 2013.

“Gužva” zgužvala Režim




piše: Slobodan Vasković

Od danas u Republici Srpskoj ništa više neće biti isto; Studenti Banjalučkog univerziteta mirom, savješću, odgovornošću, razbili su Režim u komade, demonstrirajući da im ni milom ni silom ne može oduzeti pravo govora, pravo mišljenja, pravo kretanja; pravo na slobodu uopšte. Kao što je to Režim učinio ogromnoj većini njihovih profesora, koja se nije pojavila na protestima (sem par časnih izuzetaka) da podrži ove mlade ljude i njihove kredibilne i opravdane zahtjeve. Univerzitetska profesorska (kvazi)intelektualna elita pokazala se još jednom u svom punom sluganskom obimu; da je za mrvice sa stolova polupismenih gospodara prodala i čast i obraz i nauku i djecu koju uče.

Nije to iznenađenje, jer je Režim u tom cehu napravio masakr, dubinsko čišćenje svih koji imaju i djelić sopstvenog Ega; celebralni evnusi, impotentne kvaziintelektualne individue i šarlatani profiteri dominiraju profesorskom branšom, skriveni iza lažnih nacionalnih ciljeva, koje sistematično i svakodnevno ruše svojim nedjelovanjem, kukavičlukom, neznanjem, nesposobnošću. Lični interes malih sitnih srebroljubaca odavno je zamijenio akademske ciljeve. Studenti su svojim protestom definitivno razgolitili bijedu srpske kvaziintelektualne elite.

Na isti način, mirom, raciom i odgovornošću, razobličili su i zapjenušani Režim, prikazujući njegove pripadnike onakvim kakvi oni stvarno jesu: izopačene lažive ljudske strvine, prestravljene od najmanjeg šušnja među “podanicima”. Studenti su svima održali slovo o tome kako se brani sopstvena sloboda i o tome da ništa nije sveto koliko ta ista sloboda.

A Režim, sav uzdrhtao, sakrio se iza stotina osiromašenih policajaca (stacioniranih po ulicama, paralelnim onim kojima su mladi prolazili), čekajući da sve prođe, kako bi mogli još snažnije pristupiti pokušajima rušenja i bezočnog difamiranja tih mladih ljudi, koji su ih, bez po muke, nabili u mišiju rupu.    

Diktator Milorad Dodik pretrpio je najteži poraz. Pokušao je standardnom procedurom, lažima, opsjenama, obmanama, pacifikovati Studente; probao je i sa svojim opštepoznatim prljavim “ručnim radom”- unošenjem razdora, putem medijske promocije mladih gaulajtera; pokušao je i silom-zabranjujući proteste, a nakon što se svaki njegov nedostojni pokušaj odbio o čvrsti stav Studenata, pokleknuo je i posegnuo za lažnim moralisanjem i brigom za institucije RS. Iste one koje je temeljno srušio, pretvarajući ih u dio zlog mehanizma, kojim su on i njegova kriminalna krema opljačkali ovaj narod i oteli mu decenije budućnosti.

Njegova briga za policiju, koju je doveo do prosjačkog štapa, ogavna je koliko i optužbe da su studentski zahtjevi politički motivisani. Ali šta drugo očekivati od osobe koja je inspirisala i organizovala temeljnu pljačku RS, osobe koja dozvoljava da Banjalukom špartaju bjelosvjetski hohštapleri i narko dileri i da ih, pritom, štite pojedinci iz MUP-a RS; osobe koja visoke goste prima u kafančuri “Kej”, čiji je vlasnik kriminalac Budo Stanković, njegov najbliži saradnik, odnosno “Kaldera”, čiji je vlasnik prevejani lopov Milenko Čičić; osobe koja dozvoljava da Slobodan Stanković iznosi pokradene milione maraka, u kešu, preko granice i još tvrdi da je to “njegova stvar”; osobe koja je prouzrokovala uništenje porodice Vulić; Tipu koji je naredio batinanje navijača u dvorani “Borik”, Tipu koji je izjavio da borci “neće dobiti ništa” ako on, dezerter, to ne bude htio; Tipu što dozvoljava da članovi njegove partije srpsku djecu nazivaju kopiladima, dok on svojoj daje milione narodnih para, tvrdeći da neće da mu djeca budu “narkomani i klošari”; ukratko osobi spremnoj na sve kako bi sačuvala stotine miliona što ih je isisala iz budžeta RS!


Očekivano, od takve osobe mogu se očekivati samo najgnusnije stvari, a on je to i najavio, prijeteći da će se “oni pozabaviti njima”; “Oni” su Zločinački Režim, a “Njima” su rijetki koji su se usudili iznijeti u javnost brojne dokaze o gigantskoj pljački RS. (U “Njima” se, svakako, ne ubrajaju Mladen Bosić i Mladen Ivanić, koji drže skute Dodiku i trenutno su najveći zaštitnici Režima. Istovremeno, ti političari, koji su odavno izgubili ne samo svaki osjećaj za politiku, već i politiku, nadaju se da će im mladi ljudi povjeriti svoj glas. Kojeg li licemjerstva, jednakog onome da tvrde da sa Dodikom i SNSD-om “štite nacionalne interese”, dok Dodik i SNSD jedino štite one koji koji su opljačkali RS i koji srpske studente karakterišu kao kopilad).

“Pozabavićemo se njima”, najava je nove faze odbrane Režima pomoću montiranih procesa, hajke režimskih medija, a, sasvim realno, i mnogo težih i opasnijih dejstava na životnu supstancu pojedinaca. Dodik je odavno iz faze Lakrdijaša prešao u agregatno stanje beskrupuloznog Kuma, spremnog na sve. Okružen kriminalcima, prevarantima, zlikovcima raznoraznih fela, on će posegnuti za odmazdom, tu dileme nema. Niti on ima drugog puta. Uprkos tome, Dodik i njegov Režim su bez budućnosti. Oni su danas postali prošlost, mračna poput najcrnje noći i bolesnija od najmorbidnije perverzije.

Njihov kraj neumitno se približava i nikakvi politički čankolisci, kriminalna menažerija, probisvijeti, batinaši i ostala gamad to ne mogu zaustaviti, niti taj hodogram promijeniti.