понедељак, 8. април 2013.

Na traktoru i čuvar plaže u zimskom periodu

Piše: Slobodan Vasković

„Najveća šansa SNSD-a na sljedećim opštim izborima je nesposobnost i nejedinstvo opozicije i njihov nevjerovatno loš odabir kadrova za pozicije načelnika opština. Prosto je neshvatljivo kakve osobe su oni izabrali za načelnike“!

Ovom rečenicom mi je, nedavno, visoki funkcioner SNSD-a oslikao političku scenu iz vizure vladajuće partije. Jezgrovito i izuzetno precizno. I, što je najbolje/najgore (dođe ti na isto) u svemu, njegova ocjena je gotovo pa stopostotno tačna.


Istina, izrečena konstatacija  jedna je od najoštrijih kritika vladajućeg režima; pokazuje svijest njegovih pripadnika da nemaju ništa za ponuditi, potpuni nedostatak vizije, mirenje sa poražavajućom situacijom u svim segmentima u ovom entitetu..., ali i (kojeg li apsurda) optimizam koji grade na impotentnosti, bezličnosti, bezidejnosti, kukavičluku, trulom kompromiserstvu... druge, protivničke strane. I to s pravom.

Osvrnimo se nakratko na protekla tri mjeseca u kojima je pozicija lažno optužila opoziciju za pripremu antidodikovskog proljeća! U ta tri mjeseca Milorad Dodik uspio je da potpuno pretumba izvršnu vlast, promijeni premijera, direktore Javnih preduzeća dovede (iznuđenim bjanko ostavkama) na rub nervnog sloma, utjera strah svima onima u sopstvenim redovima koji su počeli da se bave projekcijama „Šta nakon Kalifa“, izljubi se sa državnim vrhom Srbije (premda bi jedni drugima najrađe bacili kiselinu u oči), natjera SDS da mu poljubi Kumovsku ruku, (pre)otme člana predsjedništva PDP-a, spriječi bilo kakve demonstracije zbog smanjenja plata i sveopšte socijalne bijede, dogovori sa Karadžićem nastup u Hagu...  Još mu je to bilo malo pa je otpočeo direktan TV (i svaki drugi medijski) prenos propasti „Birča“, sprečavajući na taj način nekontrolisanu reakciju hiljadu radnika te firme, (nesvjesnih da već odavno imaju iluziju, ali ne i posao), jer je nekadašnji gigant nepovratno pao ispod nivoa patuljka. Kojem su i staklene noge popucale.

Realno, sve osim „Birča“ je presipanje iz šupljeg u prazno, ali Dodik bar presipa, i to uporno i svakodnevno; toliko posvećeno da je stvorio privid da nešto vlast radi i rješava. Premda ne čine ništa; još manje rješavaju. Samo konstatuju nove crne rupe u poderanom i proćerdanom finansijskom štofu.

„Birač“ je nevjerovatna politička priča. Režim, koji je uveliko doprinio propasti ove firme i strašnom kriminalu, što je u njoj počinjen, sada se javlja kao spasilac. Hodaju po oštrici, ali hodaju, za razliku od najvećeg dijela opozicije koja ne mrda i još se ponaša kao da je afera „Birač“ isto što i pljačka malo snabdjevenijeg kioska.

Privatizacija „Birča“ jedan je od nekoliko Dodikovih „životnih poslova“. On jeste sve dogovorio i izgurao, ali je malo šta potpisao. Mahom su to učinili Dragan Mikerević i Aleksandar Džombić, posebno najsumnjivije i izuzetno štetne ugovore po RS. Kriminalna „Birač“ storija je „politički korektan“ igrokaz, jer su u njemu negativci - akteri iz svih stranaka u RS. (I iz SNSD, i iz SDS, i iz PDP). I tu ima svih „fela“ - premijera, ministara, direktora, šefova agencija..., u svim stranačkim bojama i dezenima. Ukoliko MUP RS krene da mrežom „zahvata“ iz zvorničkog mora kriminala, niko neće moći reći „Hajka“, „Politički progon“, „Režim hapsi“... ili neku sličnu parolašku krilaticu, zato što će se u mreži naći ribe iz svih ribnjaka.

Sve sem Ajkule, koja bi trebalo da padne na kraju balade, ali MUP RS i ovdašnja tužilaštva nemaju šanse da ovu istragu iznesu do kraja. (Da je hoće iznijeti bar do pola, bilo bi odlično). Upravo tu „svestranačku kriminalnu činjenicu“ Dodik će maksimalno iskoristiti, svjestan da istraga vrlo teško u narednih godinu i po dana (do izbora) može stići do njega (posle će on „lako“). Ali itekako može do onih na koje je javnost gotovo zaboravila (čitaj Mikerević plus ostali odgovorni iz njegove vlade), ili što su do juče bili vlast, a sada su na političkoj deponiji (čitaj Džombić).
     
Slučaj „Birač“ biće pokazna vježba kako vlast, u po njih izgubljenoj situaciji, ubire političke poene, a opozicija, kojoj su veliki dobici bili ponuđeni na pladnju, ne smije ni da pogleda u taj veliki poklon. Valjda, jer su mu zubi strašni, čak i kada se u njih ne gleda.

Dok vlast preduzima raznorazne akcije oko zvorničke firme, snažno medijski promovišući ulazak kontrolnih institucija u nju, opozicija, oblivena samrtnim znojem, stidljivo progovori riječ dvije, gurajući u vatru funkcionere koji nemaju blage veze o tamošnjim dešavanjima, ili emitujući saopštenja, koja su najbolje svjedočanstvo njihovog kukavičluka, straha i površnosti.

SDS je prvo izdao saopštenje, koje ne liči ni na šta, da bi potom gurnuli u vatru Zorana Latinovića, načelnika Gradiške. Fin čovjek, mnogo vrijedan, ali, realno, nije on kalibar koji bi pokazao javnosti da se SDS ozbiljno bavi ovim slučajem. U PDP-u je još gore – dok oni okarakterišu stanje u „Birču“, ta se firma možda i oporavi.

Slučaj „Birač“ tek se zahuktava i nema sumnje da ćemo gledati kako pozicija, za čijeg vremena je počinjen ogroman broj kriminalnih akata, skuplja brojne poene na tom terenu, a opozicija gubi, grčeći se u strahu od pitanja koliko je iz njihovih redova na platnom spisku Litvanaca i za koliko?!   

„Birač“ i dešavanja oko njega, te reakcije na njega, obrazac su dejstvovanja pozicije koja poraz pretvara, ako ne u pobjedu, a ono u neriješen rezultat i nedjelovanja opozicije, što, čim im napune kantu, redovno „prospu miljeko“.


Pogledajmo sada učinak opozicije u protekla tri mjeseca u kojima ih je pozicija lažno optužila za pripremu antidodikovskog proljeća. Njihov učinak potpuno je negativan. Definitivni minus.

Mladen Bosić je poljubio veću platformašku ruku, snažno i slasno gutajući izdajničke, kriminalne, interesne i sve druge epitete kojim ga je Dodik počastio. Odmah nakon tog čina, Bosić je ispričao „sirotinjku bajku“ o „sirotom SDS-u“ koji „zbog interesa RS radi na svoju štetu“ sa onima koji „uništavaju iznutra RS“.

Lider „sirotih“ nije izišao u javnost i progovorio nijednu suvislu riječ o aferi svih afera „Birču“, niti propasti „Balkan Investment Banke“, niti o licemjerstvu pozicije koja baca maglu građanima u oči; nije zatražio kažanjavanje odgovornih, nije ...

Umjesto toga učinio je sve da potvrdi Dodikovu izjavu da „sirotima“ nije ponudio nikakvu izbornu koaliciju na sastanku na kojem je upriličeno „ljubljenje platformaške Kumovske ruke“, premda je to najobičnija laž. Istina je da im je Dodik ponudio zajednički nastup na predsjedničkim nivoima, kao i da je, nakon što je vijest procurila u javnost, zvao čelnike „sirotih malih hrčaka“ i ultimativno od njih zahtijevao da demantuju medijske navode. I demantovali su.

Dodik nije želio/htio pokazati slabost u stranci i pred koalicionim partnerima DNS-om i SP-om, što ponuda „hrčkima“ jeste, a SDS mu je u sakrivanju slabosti maksimalno pomogao.

Pri tom su iz Štaba osuli paljbu po medijima i novinarima, što više nije izuzetak kada je ta stranka u pitanju, već pravilo koje ukazuje da se SDS,  po pitanju pritiska na medije i novinare, uopšte ne razlikuje od SNSD-a. Dapače.

Osobe iz Bosićeve neposredne blizine vode vrlo intenzivnu i prljavu kampanju protiv medija, koji se nikako ne mogu okarakterisati režimskim, dok, istovremeno, novinarskim slugama režima „idu niz dlaku“, poltronišući im gdje god stignu. Nije to posljedica „Štokholmskog sindroma“ od kojeg pati SDS, već uticaj „kožnih kaputa“, koji nikada nisu prestali da djeluju u vrhu te partije. Kada se „čekisti“ pomnože sa zaljubljenicima u lik i djelo MD, (kakvih u vrhu SDS-a itekako ima), te ispraznom i impotentnom kvazielitom (sastavljenom od politikanata i mahaluša), koju je promovisao Bosić kao „mlade snage“, dobijemo grupaciju čijeg se djelovanja ne bi postidjeli ni vrhovni režimski medijski satanisti.


(Kakvi licemjeri su u toj stranci svjedoče i dešavanja nakon njihove posljednje Skupštine. Režimski mediji razapeli su Aleksu Milojevića, koji je na skupštini SDS-a tražio od stranke da idu na smjenu Dodika. Niko iz SDS-a nije okom trepnuo, a kamoli reagovao na satanizaciju Milojevića.)    

Nisu samo reakcije oko „Birča“ blijede; SDS koji ima desetine načelnika opština još uvijek nije izišao sa „presjekom stanja“ u lokalnim zajednicama gdje su osvojili vlast. Ćute kao zaliveni o tome šta su tamo zatekli, sem nekolicine koji su se usudili javno to saopštiti. Ne podnose krivične prijave protiv prethodnika, premda su se kleli da će im to biti prvi posao, ne ispunjavaju (sem rijetkih) ništa od obećanja datih u kampanji... A prošlo je već pet mjeseci otkako su preuzeli vlast. Očito je da SDS-ovci ili nisu sposobni čak ni da „snime“ stanje u opštinama kojima su ovladali (kao što to smatra visoki funkcioner SNSD-a sa početka ove priče) ili su napravili dilove sa svojim prethodnicima po principu „niste vi dirali nas, pa nećemo ni mi vas, pa ako se opet promijenimo nećete ni vi nas, pa...“.

"Republici Srpskoj ne prijeti opasnost od Sarajeva i inostranstva, njoj prijeti opasnost unutrašnjeg urušavanja zbog aktuelne vlasti koja nema nikakvog osjećaja za građane", istakao je Mladen Bosić u izjavi 14.12.2012. Bilo bi zgodno da ga neko podsjeti da je SDS itekako dio te “aktuelne vlasti” na lokalnom nivou. A kako stvari stoje, ne ojačavaju temelje, već…

Partija demokratskog progresa nije neki faktor u vlasti na bilo kom nivou, a uskoro bi mogli da postanu i prošlost, kakvo im je stanje u stranci. Toliko je loše, da se jedna grupica čak ohrabrila do mjere da će, kako tvrde, zahtijevati ostavku Mladena Ivanića. Ima i onih koji planiraju osnivanje sopstvene partije.

Nakon višegodišnjih trvenja niskog intenziteta, brojnih odlazaka funkcionera nižeg i srednjeg ranga, sukob je eskalirao otvorenim sudarom Branislava Borenovića i Zorana Đerića, a sada je u fazi veoma zategnutih, nerijetko i neprijateljskih, odnosa Mladena Ivanića sa brojnim visokim funkcionerima zbog Borenovića. Nevesela priča, koja postaje vrlo, vrlo tmurna, ako se zna da su brojni unutarstranački sukobi i u brojnim odborima u RS.

Milojko Grujičić, negdašnji član predsjedništva PDP-a, nedavno je prešao u SNSD (lično ga je Dodik prigrlio), na šta su u PDP-u samo odmahnuli rukom. Tipično za politiku koja ne vidi ni do vlastitog plota, a kamoli preko njega! Da je suprotno, uočili bi da su brojni u PDP-u popalili traktore „da krenu u izbjeglištvo“- u SNSD, u SDS, u NDP..., gdje ih prime.

U PDP-u ne vide ni da svim političkim akterima u RS njihova propast apsolutno odgovara, jer se nadaju dijelu stranačkog/biračkog kolača i jer smatraju da je manje usta u podjeli plijena vlasti. Štaviše, i SNSD i SDS i DNS i SP i novoformirani NDP udruženim snagama će u vremenu koje dolazi komadati PDP. Ne bude li u toj stranci, (u kojoj je potpuno zdrobljeno međusobno povjerenje), brzog buđenja neće u njoj ostati ni čuvar plaže u zimskom periodu.