четвртак, 18. април 2013.

Grigorije priprema raskol u SPC-u

piše: Slobodan Vasković

Srpska pravoslavna crkva je u živom blatu, gigantskoj septičkoj jami napunjenoj perverzijama, nasiljem, zločinima, kriminalom, pljačkom, licemjerstvom, prljavim sukobima njenih najviših dostojanstvenika. Riječju, vrh SPC-a je postao prava Sodoma i Gomora, u kojim caruju bezbožništvo i razvrat, dok su bogobojažljivost, vjera, moral, i sami Bog i Isus Hrist, zgurani u najdalje ćoškove hramova. Da ih niko ne vidi.

Najveći neprijatelji SPC nisu izvan te organizacije, oni su u samom njenom vrhu i čine sve da je, bez ostatka, uprljaju, uruše i razruše. Zbog ličnih bolesnih ambicija pojedinih episkopa.


Brojni su sukobi unutar SPC-a, a najjači je na relaciji Irinej Bulović, Amfilohije Radović, Atanasije Jeftić protiv struje raščinjenog Artemija, i onih episkopa koji nisu podržali akt njegovog izgona. Ide se tako daleko da Artemijevi sljedbenici tvrde da su Justinovi učenici Irinej, Amfilohije i Atanasije pljunuli na učitelja i njegovu vjeru, te se okrenuli ka svemu suprotnom od onoga što je on propovijedao. Ovog sukoba SPC se zadugo neće riještiti, još duže se neće oporaviti, jer je taj “rat do istrebljenja” izazvao brojne druge bitke, u kojima se Crkva nemilosrdno pali, a vjera i vjernici koriste kao topovska đulad protiv protivnika.

Već nekoliko nedelja svjedoci smo afera u kojima se pominju Pahomijeve sklonosti ka zlostavljanju mladića, porno filmovi Vladike Vasilija, kleptomanstvo Filareta… Kao da su te stvari od juče i kao da se ne zna da je Pahomije odavno trebao biti u zatvoru zbog seksualnog zlostavljanja, Filaret zbog pljačke, a Vasilije i zbog jednog i zbog drugog.

SPC, da je htjela, mogla ih je i morala prije deceniju, dvije eliminisati, a ne čekati da se u vrhu Crkve “iznenada” pojave dušerbrižnici i “moralne vertikale”, navodno zabrinuti za “ugled Crkve”, koji je ona, uzgred rečeno, zbog navedenih, poodavno izgubila. Ne bi to ni bio toliko veliki problem da su samo Vasilije, Pahomije i Filaret sporni u SPC-u; Problem je što većina i to ogromna, drugih episkopa nije ništa bolja od targetiranog trojca. Štaviše.

Nema dileme da su afere koje su zapljusnule javnost proteklih mjeseci produkovane iz dijela SPC-a i da su artiljeriska priprema za majski Sabor crkve na kojem određena grupa episkopa ima namjeru da se obračuna sa Vasilijem, Pahomijem i Filaretom; ne zbog njihovih amoralnih djela, već zbog novca, materijalnog bogatstva i namjere da preuzmu bogate eparhije, kakava je, bez sumnje, i Zvorničko-tuzlanska.

Da je na djelu bitka za plijen, moć i novac, a ne za Boga, Hrista i Pravoslavlje, svjedoče imena režisera spektakularnih “porno blokbastera”, koje niko nije vidio i čije je postojanje vrlo vrlo upitno. U bosanskom dijelu ratnih dešavanja u SPC-u, glavni režiser je Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, poznat i po tome što se samorukopoložio za Biskupa, što je heteroseksualac, ali i što je hramove dao pod hipoteku raznoraznim bankama, kako bi se dokopao miliona maraka. Isti taj Grigorije uzeo je i milione narodnih para iz budžeta RS, zloupotrijebio ih, opljačkao, a sada bi sve da prikrije napadom na Vasilija, te Jefrema i Nikolaja.

Nema tog porno filma, Vasilijevog ili bilo čijeg drugog, koji će sakriti/prikriti/u zaborav baciti Grigorijeve pljačkaške pohode, nasilničko ponašanje, kriminalno i mafijaško djelovanje i uništenje hercegovačke privrede; budućnosti hiljada građana tog dijela RS, koji o poslu mogu samo sanjati i koji žive u bijedi i siromaštvu.

Vasilije je Loš i Zao, ali je Grigorije (kad smo već kod blokbastera) Prljav, Loš i Zao. I najveće zlo u SPC-u.


Prisjetimo se samo da je taj isti Grigorije zahtijevao da se kod živog Patrijarha (Pavla) bira novi Patrijarh: licemjerno lamentirajući nad bolešću Pavla, uputio je i ucjenjivačko pismo arhijerejima SPC-a, prijeteći da će “razvezati čvorove” unutar Crkve, čvorove koji svjedoče o amoralu velikodostojnika. Pa što ih ne razveza?  Što umjesto razvezivanja nastavi da pljačka narod i trguje pravoslavljem i Crkvom kao da ih je donio iz rodnog Vareša?

Prisjetimo se i da je taj isti Grigorije zahtijevao da se povuče i Mitropolit dabrobosanski Nikolaj, jer je bolestan. Pored živog Nikolaja, pokušao je da preuzme Mitropoliju, ali ga je njen čelnik u tome zaustavio!

Grigorije je nedavno nasrnuo i na Vladiku banjalučkog Jefrema, zahtijevajući od njega da se povuče  “jer je bolestan i zatvoren za javnost, jer ga je vrijeme pregazilo”.
(Interesantno je da su kod Grigorija svi bolesni, samo je on zdrav.)

Gdje je kvaka? Da li samo u Grigorijevoj bolesnoj/patološkoj želji da se dokopa unosnije i bogatije eparhije, kako bi obezbijedio dovoljno novca za lobiranje za poziciju patrijarha?! Ili ima tu i skrivenih nečasnih namjera, kao što je dijeljenje SPC-a i izdavajanje bosanskog dijela iz Crkve? Ili je na djelu i jedno i drugo?

Grigorije ima nekoliko ciljeva, a najviši mu je podjela SPC-a i izdvajanje bosanskog dijela Crkve u autonomiju unutar te organizacije. Grigorije je našao saradnike u Banjalučkoj i Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji za svoj raskolnički plan; saučesnicima je obećao podjelu tih eparhija na po dvije nove, a nakon toga i pozicije Vladika.

Sebi je namijenio mjesto Mitropolita dabrobosanskog, i to ne slučajno. Prema njegovom planu, Mitropolija bi postala nadređena eparhijama i bila bi jedina zadužena za komunikaciju i odnose sa Patrijaršijom u Beogradu. To sada nije slučaj i svi episkopi direktno se obraćaju Patrijaršiji.

Jednostavnije rečeno, Grigorije će, ukoliko mu plan uspije, zahtijevati autonomiju bosanskog dijela Crkve unutar SPC-a, nakon čega je samo korak do raskola i traženja autokefalnosti, odnosno nastanka Bosanske pravoslavne crkve (identičan scenario kao sa nikada priznatom Makedonskom pravoslavnom crkvom).

Da bi uspio u svom naumu, neophodno mu je da skloni ne samo Vasilija, već i Nikolaja i Jefrema. (Hrizostom, episkop bihaćko-petrovački, je preslab da se bilo čemu i bilo kome odupre). Grigorija bi, ujedno, njegova pobjeda zaštitila od odgovornosti za brojna kriminalna djela koja je počinio, a koja će doći na red u SPC-u, ukoliko on ne uspije u svojoj raskolničkoj nakani.


Iz navedenih razloga, Grigorije je otpočeo široku medijsku kampanju protiv svojih neprijatelja unutar SPC-a, a interesantno je da su mu na usluzi, pored režimskih medija, i najodgovornijih ljudi u njima, i savjetnici Milorada Dodika. “Desna ruka” Grigorija u sukobu sa Vasilijem, Jefremom i Nikolajem je Pero Simić, Dodikov savjetnik za medije. Ovo je i dokaz da je Dodik odlučio da bezrezervno podrži Grigorija (i njegove raskolničke namjere, koje su mu potrebne iz političkih razloga), a Vasiliju okrene leđa.

Sukobi će se i u narednim danima nastaviti, a prljavština će tek poplaviti “srpske zemlje”. Ulozi su ogromni, kako politički, materijalni, tako i lični. Igra se “u glavu” i milosti neće biti. Ma koliko se činilo da je Grigorije u prednosti, potpuno je neizvjestan ishod konačnog obračuna na Saboru SPC.

Vasilije je već najavio da nema namjeru da se penzioniše, što garantuje “masakr”, i otvara posve realnu mogućnost da nakon svega nokauter Grigorije sa Sabora izađe teško nokautiran.

Što se tiče SPC-a, ta organizacija je, na sramotu, već odavno u kanalu. Najprljavijem. U njemu će ostati i nakon majskog razračunavanja, jer je, nažalost, unutar vrha SPC-a, najmanje onih kojima je do Crkve stalo.