среда, 02. јануар 2013.

Dodikovo januarsko proljeće: Otvoren Lov na vještice

Piše: Slobodan Vasković

Režim Milorada Dodika u paničnom je strahu od sopstvenog naroda. U proteklih gotovo sedam godina vladavine, kriminalna vladajuća oligarhija opljačkala je sve vrijedno u Republici Srpskoj, nemilosrdno uništavajući ekonomske, privredne i sve druge resurse, ostavljajući narodu tek bijedne, niskokalorične mrvice, bogato garnirane lažnom pričom o odbrani vitalnih nacionalnih srpskih interesa. Krađa je bila takvih razmjera, da su na kraju istom tom narodu oteli i ono nešto mrva na kojima su opstajali, gurajući ga bez milosti preko ruba egzistencije, u provaliju siromaštva, totalne bijede, akutne nezaposlenosti, besperspektivnosti; Riječju, doveli su ga u zonu u kojoj je njegov biološki opstanak krajnje upitan.

Duboko svjesni zla koje su počinili, suočeni sa činjenicom da nemaju ni ideje ni volje ni snage ni (u naznaci) finansijskog i privrednog resursa, kojim bi mogli bar ublažiti ambijent potpune propasti; prestravljeni od mogućeg radikalnog odgovora uništenih podanika, režim se odlučio za standardnu varijantu odbrane svojih zločinom i kriminalom stečenih pozicija – Lov na vještice je zvanično otvoren, a vještice su svi oni koji se (bilo glasno, bilo „u sebi“) pitaju zašto nemaju šta jesti, plus pojedinci koji se usuđuju izreći i riječ kritike na račun zločinačke organizacije što je bahato, brutalno i nemilosrdno, po principu „spržene zemlje“, opljačkala sopstvene podanike.

Upravo zbog toga su Milorad Dodik i njegov ideolog i dežurni „Kec iz rukava“ Nenad Kecmanović, posljednji dan Stare godine, zasukali rukave i salili temelj zadnje linije odbrane Društva jednog lica, koje je primitivizam pokušalo nametnuti kao religiju, a pljačku kao visokocivilizacijski oblik ponašanja. Dodik i Kecmanović izrekli su procjene za 2013. godinu, prepune paranoje, fatalizma, kataklizmi, razornih antisrpskih oluja; odnosno opšteg crnila, kuge i pošasti od kojeg RS, i Srbe u cjelini, jedino može spasiti redanje ispred Dodika i štićenje golim prsima njegove debele, desetinama narodnih miliona ojačane i postavljene, kože.

Ovaj dvojac je vrlo nevješto, čak panično, još jednom pokušao da stavi znak jednakosti između Dodika i njegove kriminalne oligarhije i ovog entiteta, te naroda u cjelini, poturajući kukavičije jaje da bilo kakvo nezadovoljstvo ponašanjem vlasti i njenih glavnih protagonista jestjednako smaku Republike Srpske. Čak je i moguće nezadovoljstvo građana, u paranormalnoj i nadnaravnoj izvedbi narečenih vjerovjesnika nove/stare primitivne misli, označeno kao potencijalno neprijateljsko i antisrpsko.

Nema dileme da je ekonomski slom preda vratima, što je proizvelo situaciju „U strahu su velike oči“, pa je Dodik naprečac odustao od projekta „sto kila lažnog optimizma po glavi stanovnika RS“, prepuštajući se dražima paranoje/melanholije,  a Kecmanović napustio ulogu (izvrsno plaćenog) pisca panegirika upućenih Dodiku, te se, sa podjednakim žarom, uživio u novu, (takođe izvrsno plaćenu), rolu profesionalne narikače, čiji „krik do neba“ bi trebalo da pozove narod na okupljanje u toru: tako zbijen bi svojim istrošenim mesom zaustavio sve „negativne procese“ usmjerene ka objektu oplakivanja.

Iako, tvrde, sve znaju o onima koji su spremni na ugrožavanje RS, do „njenog smaka“, (kako to dramatično istiskuje „iz grla“ odlično plaćena narikača Kecmanović), ipak ni Dodik ni njegov dežurni psihijatar/psiholog/ideolog ne preciziraju ko su ti Neprijatelji i od Koga bi narod trebalo da brani RS, koja je samo drugo ime za Dodika?!
  
Dodik je, u intervjuu za “Večernje novosti”, rekao da raspolaže informacijama da pristiže novac da bi se spremilo neko "proljeće", da se ukloni on i RS oduzmu sve nadležnosti.
"Raspolažem informacijama da je ovde ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije. Govori se o nekom `proljeću` i ovde", naveo je Dodik i istakao da zna veoma precizno ko distribuiše pare, kome i sa kojim ciljem, te napomenuo da se vrše pritisci na medije i pokušava da se napravi atmosfera ulice, nemira.
"Naravno, cilj je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete. Isprazniti Srpsku. Oduzeti joj sve nadležnosti", naveo je Dodik.

Plitka uopštenost, koje smo se naslušali proteklih godina; Nigdje konkretne riječi o tome Ko, Gdje, Kada, Kako, Kome, te zašto institucije RS ne intervenišu i ne spriječe ilegalnu distribuciju novca?!

"Nama je najvažnija stabilnost koju ćemo sačuvati. Republika Srpska danas je svjesna sebe, bez nje nema više nijedne odluke. To nikada više ne smijemo ispustiti iz ruku, jer nas onda neće biti. Želim da, ko god dođe poslije mene, ima osnov koji čuva Srpsku. Ako je prepustimo strancima, od nje neće ostati ništa", rekao je još Dodik i dalje čuvajući od naroda svete tajne o tome ko mu navodno radi o glavi.

Milion puta prežvakana populistička žvaka, otvrdnula do mjere da zubi pucaju od nje, i ovaj put je ponuđena narodu kao osnovni prehrambeni artikl u potrošačkoj korpi, koji istovremeno mijenja hljeb, mlijeko, ulje, šećer, a od jaja ionako holetserol raste, pa se imaju tretirati nepotrebnim.

Dodikove “instrukcije” histerično je razradio narikača Kecmanović u tekstu “Godina zloslutnog broja”, u kojem je krenuo od moguće “amputacije RS” u dijelu Istočnog Sarajeva, preko recesije, ekonomske krize, značenja “nesrećnog” broja 13. u broju 2013., pa dogurao do mogućnosti da u tekućem Božijem ljetu dođe i do “smaka Republike Srpske”.

“Prema procenama više analitičara (Emil Vlajki, Miša Đurković, Dragomir Anđelković, Đorđe Vukadinović i dr.) SAD će ekonomsku krizu u RS tokom 2013. iskoristiti za konačan obračun sa aktuelnom vlasti u Banjaluci, kao metaforom srpskog otpora koji opasno pleni i Kosovom frustrirano biračko telo u matici”, tvrdi Dodikova lična Baba Vanga, ne nalazeći u svom nažvrljanom “predlošku za epitaf” ni najmanju grešku Svete Krave za sav jad i bijedu koja se u RS dešava.

Globalna kriza, nariče “Kec iz rukava” gledajući u grah, kriva je za našu detaljnu sirotinju; Isti je na dnu šalice za kafu ugledao uzrok problema i u sferi energetike, zbog nemogućnosti da se ponešto “na brzaka tušne”. Nakon što je je, (na krilima masnog honorara koji je za vidovnjačke sposobnosti inkasirao), prebrzo zaključio zbog čega je narodu loše (i toplo mu, preporučio da moguće proteste obavi u Vašingtonu, Briselu, Londonu…, “jer nam oni neće dati ni mrvice”), Kecmanović je u histeričnom zanosu urliknuo da stranci spremaju usekovanje Dodikove glave.

“Iz okvira demokratskog sistema izlazi intervencija inostranog faktora posredstvom kriznog menadžmenta, korumpiranja nevladinog sektora i privatnih medija, kriminalizacije političkih lidera, iniciranja masovnih protesta po receptu Džima Šarpa, organizovanja DOS-a za Srpsku i sl. Poređenje sa narandžastim revolucijama i arapskim prolećem, koje često prave naši analitičari, potpuno je neumesno. Model rušenja nepodobnih režima unutrašnjim snagama, bez angažovanja spoljne žive oružane sile, nije premijerno testiran ni u postsovjetskim republikama ni na Bliskom istoku, nego u Srbiji… Srpska, koja se nalazi pod diktaturom negativno pristrasnog visokog predstavnika i čijim bezbednosnim strukturama se rukovodi sa teritorije FBiH i pod nadzorom stranaca, bez političkog i socijalnog jedinstva poljuljanog tokom 2012, u 2013. neće predstavljati težak zalogaj”, konačno je “porodio” (vantjelesnom oplodnjom začetu) krucijalnu poruku DR Kec.

U prevodu: Svi moraju stati u odbranu Dodika! “Politički i socijalno ujedinjeni”, što će reći polugladni, polusmrznuti, polužedni, poniženi, opljačkani; ali istovremeno ponosni (jer su nacionalno prosvijećeni)! Pod vođstvom zadriglih, presitih i prebogatih Vladara, trebalo bi da ono što im je ostalo od života žrtvuju za bolje danas sutra prekosutra prebogatih oligarha; Tih “nenajedenih svinja”, kako ih je svojevremeno nazvala Sonja Savić, prerano utihnula glumica. Kecmanović, taj vrli vidjelac, poziva na samožrtvovanje cijelog naroda zarad boljitka grupice pljačkaša i njihovog ostanka na vlasti.

Taman kada je svekoliki publikum očekivao da Kecmanović u zanosu sveviđenja i javnog predstavljanja svog Trećeg oka na debelom mesu, saopšti kako je vidio i malog Isusa, (koji mu je tri-četiri puta namignuo), ovaj Vrhovni Druid Životinjske farme nastavio je spiralom jeze: Dodatnu opasnost je ugledao u “korumpiranju nevladinog sektora i privatnih medija”. Isti taj svevideći Kecmanović u proteklim godinama nije ni riječ pisnuo, (a kamoli video), kada je Dodikov režim javno korumpirao i NVO i privatne medije, prevodeći ih u poziciju jadnih i bijednih sluga režima; odnosno njegovih najsnažnijih oslonaca, kupljenih za relativno male pare.

Uništenje svake drugačije misli od režimske, poništenje bilo kakve, čak i najbenignije, kritičke misli u RS, nisu za Kecmanovića nikada predstavljali opasnost za RS, ali zato hipotetička mogućnost da neko nešto čini protiv Dodikovog totalitarnog režima vidi kao “Smak RS”.

“Obruč oko manjeg entiteta se steže i jedino se još ne zna ko je zadužen da bude Vilijem Montgomeri za Srpsku i da li će logistički centar za rešenje srpskog problema ponovo biti u Budimpešti ili u geografski bližem Zagrebu. Dan D će, svi se slažu, biti uspešno okončanje tehničkih pregovora Beograd - Priština, kada će evroatlantski saveznici moći da se koncentrišu na finalno rešenje bosanskog čvora”, nariče dalje ideolog/šupljolog, dijeleći besplatne “patriotske savjete” u stilu najkvalitetnijih davalaca tuđe krvi; usput nevješto krijući da ga je svojevremeno Dodik zadužio da bude “Vilijem Montgomeri za srpski narod u RS”.

I, na kraju, Vili Mili Vanili izgoni “posljednjeg zeca”, koji kaže da zvanični Beograd ne stoji iza Dodika (i njegove politike “Sve meni, jebo Šarca”), već da će mirno sjediti skrštenih ruku ( “otvoreno ucijenjen od beogradskih ambasada”) i gledati kako ovdašnji tiranin tone. Kada se “Kec iz rukava” odlučio na ovakvo priznanje i pljuvanje beogradske vlasti, to je siguran znak da je režim u agoniji i da neće birati sredstva u obračunu sa neistomišljenicima. Zato je i odlučio da, za početak, “baci” Kecmanovića na moguće nezadovoljnike, kao bojni otrov koji efikasno pere mozak.

Nekad bilo; taj bojni otrov je izlapio, a zombirani Kec iz rukava/nosa/rektuma sa svojim ispraznim nagvaždanjima bio je vrlo poticajan jedino za Dodika, koji je nakon novogodišnje noći odlučio da dodatno zaoštri priču, ostrvljujući se i prstom upirući na domaće izdajnike, pri tom, kao prilog, nudeći djelimično obnovljenu paletu lažnih obećanja u vidu nepostojećeg investiciono razvojnog ciklusa. 

Poptpuno ubijeđen u sopstvenu natčovječnost, nadnaravno opsjednuti Dodik je u intervjuu SRNI (02.01.2013.), sa Božijeg postamenta ( “tužan što ne može da napravi bolje društvo”), osuo paljbu po SDS-u, te opozicionim PDP-u i DP-u.
”Zato vodeća opoziciona partija SDS, koja je ogrezla u svim vrstama kriminala i korupcije, koja je planetarno bila poznata po lopovluku, sada pokušava da se prikaže kao glavni borac protiv korupcije i kriminala”, rekao je Dodik i pozvao lidera SDS-a Mladena Bosića da sve pojave za koje zna prijavi nadležnim organima.
Dodik je još rekao da saradnja SNSD-a i SDS-a na nivou BiH izgleda stabilna, ali da “stabilna saradnja na nivou BiH podrazumijeva i stabilnu Srpsku”. “Republika Srpska bi veoma brzo propala i ušla u destabilizaciju kada bi je preuzeli ovi koji se sada nameću poput SDS-a, pogotovo PDP-a, da ne pričam o lideru DP-a Draganu Čaviću”, rekao je Dodik.

U SDS-u su se našli u čudu nakon Dodikovog frontalnog napada, jer njima nije bilo ni na kraj pameti da se u ovoj (i bilo kojoj drugoj) godini ozbiljnije bave njime, već sami sobom “kroz rekonstrukciju stranke”. “Na crtu” je izašao Mladen Bosić, odbacujući Dodikove navode i nevoljko ga optužio za kriminal, sve dodatno ublažavajući osmosmjerkama o zimskim radostima sa strancima. Istina, Bosiću je vrlo teško kritikovati Dodika kada njegove perjanice Mićo Mićić i Milovan Bjelica na “dobrotvornoj” večeri daju puni legitimitet svakom zlu koje je njegov suparnik počinio. Uz to, njegova stranka je suodgovorna za ekonomsku propast RS, jer je SDS proteklih godina mahom ćutao na otvorenu pljačku i otimačinu, pravdajući tu tišinu “opštenacionalnim interesima”.

Sigurno su i u PDP-u zapanjeni Dodikovim udarom, jer u toj stranci o njemu ni ne razmišljaju, budući da su trenutno prezaposleni slučajem “redova Borenovića”, koji se, nakon izbornog poraza što ga je doživio u Banjaluci, našao pod udarom dijela visokih funkcionera stranke. Možda Dodik vidi opasnost u nedavnoj nesuvisloj Borenovićevoj najavi da će “PDP istražiti kako su potrošene 3 milijarde KM od privatizacije”, ali takav zaključak bio bi maliciozan i nipodaštavajući po njega.

Dodik napadom na SDS, PDP i DP pokušava razigrati svoje teze oko unutrašnjeg neprijatelja, dati tim optužbama kapacitet koji one objektivno nemaju i, što je najbitnije, staviti ove stranke u defanzivu i prije bilo kakvog njihovog oštrijeg istupa protiv vlasti. Jednostavnije rečeno, Dodik je svjestan da bi neka od ove tri partije (ili sve tri zajedno) mogle biti provodnici preko kojih bi se kanalisalo nezaodovoljstvo građana, te se odlučio da jurne na njih kako bi ih što ranije stavio u odbranašku poziciju, te sebi priskrbio bolji i širi manevarski prostor u vremenu koje dolazi, a kojeg se on panično plaši. Ujedno, to je i poziv svim njegovim sljedbenicima na zbijanje redova za odsutnu bitku.

U tom kontekstu treba posmatrati i Dodikov najnoviji atak na BN TV.
“I odlazak američkog ambasadora na BN televiziju nakon svih ovih godina govori o tome da se pravi jedan novi pristup”, smatra Dodik. On je ocijenio da BN televizija “pokazuje svoju dekadentnu ulogu plaćenika”. “Oni su shvatili da je dolazak američkog ambasadora za njih sigurnost da rade šta hoće. Kasnije, vrlo brzo, znaćemo kakvi su aranžmani postignuti. Imamo pravo da zaključimo da je prilikom te posjete pao određeni dogovor oko nekih stvari”, rekao je Dodik, dodavši da se i posredstvom društvenih mreža pokušavaju organizovati slične stvari.
“Televizija BN je postala informativni centar stranaca u Republici Srpskoj i očigledno spinuje stvari na način da ono što mi iz vlasti kažemo tumače posprdno ili na neki drugi način kojim bi se nešto rušilo u Srpskoj. Kada god neko iz vlasti da izjavu poziva se opozicioni lider da bi se pariralo”, naveo je Dodik.

Nema sumnje da Dodik, koji je donedavno bio glavni i odgovorni urednik BN TV, veoma teško podnosi situaciju u kojoj više nije ključna osoba koja odlučuje o tome ko može, a ko ne u informativni program te kuće, jer na ovoliku javnu salvu najtežih uvreda i objeda, te veoma opasnih optužbi za izdaju, teško da je mogao uticati potpuni nedostatak smisla za humor uposlenika ove kuće, iskazan u novogodišnjoj noći. Vlado Trišić sada žanje ono što je sa Dodikom sijao, a UO Udruženja novinara RS, čije je bolesne nenovinarske akcije isti taj BN TV snažno podržavao i finansirao, uporno ćuti i nakon najnovijeg udara po ovoj kući i njenim uposlenicima; udara koji su otvorena, opasna i vrlo realna prijetnja novinarima BN TV.

Dodik i njegovi kečevi  su veoma rano otvorili vožnju u devetom krugu pakla; godina pred nama biće izuzetno surova i opasna. U strahu su velike oči, zbog toga prestravljeni nerijetko posežu i za konačnim sredstvima. A režim je u paničnom strahu! Dodikovim riječnikom rečeno, “Neko proljeće” već je stiglo u režiji vlasti.