уторак, 09. октобар 2012.

Propast Društva jednog Lica



Piše: Slobodan Vasković

Društvo jednog Lica više ne postoji u Republici Srpskoj. Ostale su samo krhotine u kojima se vide djelići obrazine koja je, koliko do juče, suvereno gospodarila ovim entitetom. Nakon dramatičnog poraza SNSD-a u RS i BiH više ništa neće biti isto, a politički odnosi su se temeljno promijenili na štetu ovdašnje vladajuće nomenklature.

Savez nezavisnih socijaldemokrata pretrpio je težak poraz, čija veličina ih je potpuno šokirala. I ne samo njih, već i njihove političke protivnike, koji su, takođe, ostali zgranuti veličinom uspjeha koji su polučili.

Poraz SNSD-a utoliko je veći, jer su kontrolisali i u kampanji upotrijebili sve resurse - od institucionalnih, preko ekonomskih i finansijskih, do medijskih, dok su opozicione stranke djelovale sa nešto sitnog novca i mrvicama pristupa medijima.

Kada se relano sagledaju rezultati završenih lokalnih izbora, uočljivo je da su građani glasali protiv SNSD-a, ali ne i za njihove protivnike: preciznije, SNSD je zabilježio dramatičan pad u odnosu na 2010. godinu od preko 90 hiljada glasova, dok, primjera radi, SDS u istom uporednom periodu knjiži desetak hiljada glasova više. Ali i dvadesetak novih načelničkih pozicija, koje su dobili zahvaljujući stabilnom biračkom tijelu.

Ovi podaci ukazuju da je SNSD za birače najveće razočarenje i da su mnogi, koji su prije dvije godine vjerovali u ono što su emitovali iz ove partije, veoma brzo, čak prebzo, razumjeli da se radi o dudi varalici, te da stranka Milorada Dodika (sa njim na čelu) jedno priča, a sasvim drugo radi. Ovakav stav razočaranih birača opomena je i za opoziciju koja nije uspjela da ih privoli da svoj glas podare njima, a pokazuje i da ima dovoljno prostora za neku potpuno novu političku opciju.

SNSD je teško devastiran zbog toga što je rukovodstvo ove stranke iz svojih izbornih kalkulacija potpuno izbacilo činjenicu da građani/birači nisu slijepa bezlična masa, bez morala, obraza i razuma, već sve suprotno tome.

Jednostavnije rečeno, vrh SNSD-a je, za razliku od birača, čvrsto vjerovao u lažnu sliku o samima sebi, koju su stvorili u sopstvenim medijima. Uspjesi SNSD-a, na političkom, ekonomskom, socijalnom i svakom drugom planu, postoje samo u režimskim medijima i nigdje drugdje.

Ubijeđeni u vlastitu svetost, nedodirljivost, nepogrešivost..., vrh stranke potpuno se odvojio od naroda, ne prepoznajući njegove probleme, niti uviđajući da birači vide ono što oligarsi ne žele da uoče: Republika Srpska je u teškim ekonomskim i finansijskim problemima, većina njenih stanovnika je na rubu egzistencije i šarene laže koje se emituju sa režimskih TV ekrana i stranica štampanih izdanja ne mogu tu sliku ni za jotu uljepšati; štaviše režimski mediji su svojim isključivim, napadnim, pristrasnim izvještavanjem uveliko doprinijeli teškom porazu SNSD-a.

Da stvar po ovu stranku bude još gora, isti ti mediji sada pokušavaju dramatičan poraz potpuno relativizovati i čak ga pretvoriti u pobjedu, uopšte ne shvatajući da na taj način dalje paraju, već dobro iskrzan, džemper SNSD-a.

Sunovrat SNSD-a ukazuje na još nekoliko stvari: prije svega, narod se više ne plaši režima, koji je godinama činio sve da mu utjera srah u kosti, kako bi ga ubijedio da drugog izbora sem SNSD-a nema. Istovremeno, to znači da se režim, s pravom, uplašio naroda, što je više nego uočljivo iz Dodikove izjave dan nakon izbora.

“Poručili su da su dobrim dijelom nezadovoljni i da SNSD-ovi ljudi u većini nisu opravdali njihova očekivanja i povjerenje. Smatram da je lošijem rezultatu SNSD-a na ovim izborima mnogo više kumovalo glasanje protiv SNSD-a nego posebna podrška bilo kom od naših rivala, uz dužno poštovanje svima njima. Želim jasno da poručim da sam poruku naroda odlično i čuo i razumio”, bio je vrlo precizan Dodik, koji je po prvi put u posljednjih šest i po godina savio sopstvenu kičmu pred građanima.

Dodikovo podilaženje biračima, nakon teškog nokauta koji mu je priređen, svjedoči da je lider SNSD-a svjestan gigantskih razmjera poraza. Međutim, pitanje je da li Dodik ima snage da zaustavi pad rejtinga stranke i kako on misli izvesti promjene u SNSD-u, koje je najavio, a da ne promijeni i samog sebe?!

Priznavanje postojanja teškog mamurluka, nakon godina političkog “pijančenja”, kabadahijskog ponašanja, svakodnevnog isijavanja primitivizma i pakosti, svođenja svih političkih, ekonomskih i finansijskih odnosa na lične, zloupotrebe institucija i njihove bjeosmučne upotrebe u korist povlaštene kaste…, nije dovoljno da se pad zaustavi i povrati povjerenje.

Svako razuman će se pitati kako vjerovati vladajućoj kasti koja otvoreno, bez ikakvog zazora i stida, podržava otmičara Miću Kraljevića, čak tvrdeći da mu je “sve namješteno”, a istovremeno zagovara borbu protiv svih oblika kriminala i korupcije, hapseći političke protivnike?! Takvo djelovanje u kojem aktivno učestvuju predsjednik RS, predsjednik Narodne skupštine RS, te brojni ministri, nije samo drskost, bezobrazluk, svojevrsna politička perverzija…, već argument silništva i dokaz da je vladajuća oligarhija otišla predaleko, smatajući da im je dozvoljeno sve, da imaju nadležnosti Boga, a da drugi ima da trpe njihovu upotrebu tih božijih ovlaštenja. Takvu vlast, bez dileme, očekuje još teži pad, a ovo što se desilo 7. oktobra tek je početak tog pada.

Dodik najavljuje promjene, ali koga da promijeni - svoje klonove; one koji su, ugledajući se na njega, u sredinama u kojima su vladali, kopirajući njegovo ponašanje, godinama surovo progonili sve neistomišljenike, pa čak i osobe za koje su pretpostavili da im se dovoljno ne dive?! Kako on misli da ukloni nakaradni  sistem “diktatora i diktature na svim nivoima” koji je stvorio, a da, pri tom, dodatno ne devastira već dobro urušenu stranku.
Nemoguća misija je to, ma koliko lider SNSD-a tvrdio da je spreman za veliki spremanje. Posebno zbog činjenice da se brojni kraljevići, čolovići…, koji dominiraju SNSD-om, neće predati bez borbe i dopustiti da budu šutnuti, a jedini grijeh im je što su se ponašali po obrascu djelovanja glavnog Šefa.

Istina, i ovi izbori su pokazali da je Dodik jedini pravi brend SNSD-a, a da su svi ostali radojičići, radmanovići, džombići, špirići…, tek puke vodonoše, nedovoljno osposobljeni čak i za taj posao. Da nije bilo ogromnog Dodikovog angažmana na izborima i njegovog prisustva u gotovo svakoj opštini u RS, rezultat SNSD bio bi još crnji.


Iako jeste jedini SNSD brend, on je, ujedno, i njihova najveća rak rana, zato što je sudbinu stranke vezao za sopstvenu, tako da je on i najveći krivac za debakl partije.

Dodik više nije dovoljan da se izbori dobiju; i on je izlizan od prevelike upotrebe, nema više onu energiju kojom je primovarao glasače da idu za njim; previše je lažnih obećanja dao, građani mu ne vjeruju; isuviše je njegova vlast osiromašila stanovnike RS, istovremeno stvarajući malobrojnu elitu ovdašnjih krezova, otvorio je brojne frontove koje teško da može iznijeti; nema nikakve mogućnosti da dekontaminira sistem, koji je kontaminiran po njegovim uputstvima i nalozima, ne smije se upustiti u odlučniju borbu protiv kriminala i korupcije, jer svi tragovi vode ka vlasti; računi su ispražnjeni, tako da nema novca ni za šta, nezadovoljstvo građana tek će da buja, a republička vlast biće sve više i više na udaru…; riječju Dodik više ne može vratiti SNSD na visine na kojima je bio, niti može spriječiti dalji pad rejtinga stranke. On za to nema ni snage ni volje, a ni hrabrosti, ma koliko tvrdio suprotno.

Potvrđuje to i cunami molbi SDS-u da napravi koaliciju sa SNSD-om na republičkom nivou, izrečen kroz usta teledirigovanih kvazianalitičara, koji jedino svjedoči o ogromnoj količini straha koji je ovladao svim porama režima, a ni o kakvoj ozbiljnijoj političkoj platformi. Improvizacije i dalje ostaju omiljeno Dodikovo sredstvo, što ukazuje da nema te greške na kojoj će on išta naučiti.