среда, 01. август 2012.

Dodik u Beograd, Dodik iz Beograda, a ne vidje Tomu

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik posjetio je prije par dana Patrijarha Irineja, cjelivao mu ruku, (srećom nije se ispovijedio, pa je Patrijarh i na kraju posjete bio na nogama), te obećao renoviranje vile SPC-a u Beogradu našim parama.
Znajući s kim ima posla, Patrijarh Irinej je (bogougodno) primijetio: “Samo da ne ostane na rečima”, te nakon toga Dodiku udijelio pregršt komplimenata, nadajući se (da neće biti besplatni) i da ovdašnji samopomazani srpski Knez neće (po običaju) slagati i da će pare za obnovu zaista i dati.

Bilo bi odlično kada bi Dodik dao svoje lične pare za obnovu kuće namijenjene Patrijarhu, ili, što je još bolje, poklonio svoju beogradsku viletinu SPC-u, a ne da u ovoj krizi iz praznog budžeta otima mrvice i daruje ih kao vlastite! Nema sumnje da Srpski Patrijarh treba da ima dom dostojan njegovog položaja, kao što nema sumnje da mu u obezbjeđivanju tog doma treba da pomognu pravoslavni vjernici iz cijelog svijeta. Takođe, nema sumnje da takav čin nikako ne treba da bude uprljan niskim pobudama, što je u ovom slučaju na djelu, jer Dodik (džaba cjelov ruci, lažna skrušenost i još lažnija pokornost u njegovom držanju prilikom susreta) obnovu Patrijarhove vile vidi u istoj ravni kao i lijepljenje plakata, bilborda, šatora, jeftinih striptizeta, masnog pečenja i toplog piva pod njima, a Bog mu u cijelom ovom vašarskom predizbornom projektu dođe kao (Bože, oprosti mi) stranački potrčko zadužen za lijepljenje tih plakata.

Jasno je to sve i Irineju, ali Crkva poklonima u zube ne gleda, čak i kada ih Danajci nose. Crkva je hiljadugodišnja firma, uvijek uspješna, uvijek profitabilna, i uvijek strpljivo igra na duge staze: Ko će se za 20-50-70… godina sjetiti da je neki Danajac Dodik narodnim parama kao svojim donirao rekonstrukciju vile; kome će to tada biti bitno? Nikome, baš kao što se niko neće pitati da li je baš ispravno Bogu se moliti u hramu čiji je kum, primjera radi, sjecikesa Mile Radišić, tajkun Milorad Janjetović, Vito “metak u čelo” Popović,  te brojni drugi “kontroverzni” biznismeni, što su pokušali izgradnjom hramova kupiti oprost grijeha još za života. Svi će oni jednom “Bogu na istinu”, ali neće ponijeti hramove sa sobom, oni će ostati kao međaši koji svjedoče da pravoslavlje na tim prostorima postoji decenijama, vijekovima… (Isto se ponašaju i druge vjerske organizacije).

Kritikovati Crkvu zbog prihvatanja “prljavog” novca “kontroverznih” osoba je besmisleno: Crkva najviše voli pokajnike, (čak i kada se kao takvi lažno predstavljaju), jer oni su najbolji dokaz njene ispravnosti, snage, vječnosti.

Jednostavnije rečeno, to je politika i to vrlo uspješna; ona se ne mijenja hiljadama godina i neće se promijeniti ni u narednom milenijumu. Očekivati od Irineja da odbije Dodikovu ponudu je besmisleno, ali je, svakako, bilo za očekivati od Dodika da ponekad zavuče ruku i u svoj džep, a ne samo da iz našeg (poodavno prodrtog) i dalje bezobrazno uzima/otima i za sebe i za svoje, a sad evo i za obnovu Patrijarhovog stambenog objekta.

Prilikom ove Dodikove “enterijer-eksterijer” posjete Beogradu desila se još jedna veoma bitna činjenica, čak mnogo bitnija od tekućeg otimanja iz gladnih usta: samopomazanog Kneza nije primio niko od njavažnijih i najbitnijih srbijanskih Političkih Činilaca. Dodik nije čak dobio ni priliku da poljubi prag kancelarija predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i Ivice Dačića, tamošnjeg premijera. Očito je da su trenutni odnosi na relaciji Beograd-Banjaluka poprilično hladni, te samozvani lažni Knez “obija pragove”, ne bi li se kako ubacio u tu novu srbijansku čorbu, koja odlično vri i bez njega kao začina. (Da su odnosi i te kako pogoršani, svjedoči i izvještavanje RTRS-a, koji je Srbiju gurnuo u “četvrti plan”, a vijest da je izabrana Vlada te zemlje objavljena je tek u 17. minutu Dnevnika!!!).    

Nema sumnje ni da je do Dodikovih ušiju doprla i nedavno (na SPS-prijemu u Beogradu) izrečena Nikolićeva “šala”, koji je na upit jednog ovdašnjeg funkcionera kada će posjetiti Banjaluku, odgovorio “Kada smenite Dodika”! Nema sumnje ni da se Dodik, nakon što je čuo tu “šalu”, stresao od jeze. (Sigurno mu je palo na um kako bi bilo divno obnoviti Nikolićevu vilu, ali, na njegovu žalost, taj ga ne doživljava kao majstora, već kao dunđera).

Zato je i požurio u Beograd. I to kod Irineja, kojeg su u posljednje vrijeme svi najviši srbijanski funkcioneri obilazili pred donošenje ključnih odluka o formiranju tamošnje izvršne vlasti. Nada se da je Patrijarh i dobra provodadžika i da će mu srediti susret sa Nikolićem ili Dačićem. Da bi Irineja potakao na što hitnije djelovanje, ponio je milosti (novac za obnovu vile) u kesi. Vreća više nema; Odavno ih je iznio u poreske Rajeve.