среда, 08. август 2012.

Beogradsko šupljiranje

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik uspio je privoljeti Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, da ga primi u svom kabinetu: na taj način u javnosti je koliko toliko amortizovao teške posljedice svog primitivnog obračuna sa Nikolićem tokom posljednje predsjedničke kampanje u Srbiji, u kojoj je aktivno radio za Borisa Tadića.

Dodik je iskoristio potencijal funkcije predsjednika RS, koju obnaša, svoje beogradske veze, SPC..., kako bi izlobirao sastanak kod Nikolića, koji je, prije ili kasnije, morao da ga primi, da bi izbjegao optužbe da je sklon personalne odnose pretpostaviti institucionalnim. Dva mjeseca nakon inauguracije Nikolić je Dodiku dozvolio da „poljubi kanabe“, cijeneći da taj period nije ni prekratak da bi se moglo zaključiti da mu je olako sve oprostio, niti predug, da bi se potvrdilo kako oprosta nema.

Ipak, taj susret niti je bio srdačan, još manje prijateljski, a ovještale fraze izrečene nakon njega pokazuju da je na dnevnom redu bilo ko zna koje u nizu srpsko-srpsko šupljiranje na temu specijalnih, paralelnih, ovih i onih veza i saradnji, Savjeta i nesavjeta...

Neizlazak Nikolića sa Dodikom na pres konferenciju pokazuje da predsjednik Srbije taj sastanak minimizira, pokazuje ga formalnim, ali da ga još uvijek itekako peku uvrede koje je pretrpio od ovdašnjeg samopomazanika: da nije tako, Nikolić bi se, u Dodikovom društvu, suočio sa novinarima i njihovim pitanjima na temu: „Politički pobačaj“, „Idiot“...

Međutim, sa novinarima se „suočio“ Dodik, kojemu Nikolić i nije bio potreban nakon sastanka. Njemu je trebao susret da bi izveo još jednu predstavu za javnost, lišenu svakog sadržaja, ali veoma vješto upakovanu u finu ambalažu, za koju Dodikovi spin-doktori smatraju da bi je i „bolestan jeo“, odnosno da bi iz Beograda, ispred Nikolićevog kabineta, otpočeo predizbornu kampanju.

Zloupotrebljavajući gostoprimstvo, svjestan da ono sugeriše većini puka da ga se „Beograd nije odrekao“ (bar ne javno), Dodik je osuo paljbu po Bosni i Hercegovini, svjesno manipulišući i stvarajući utisak da iza njegove ispaljene mantre „BiH je neodrživa“, stoji i sam državni vrh Srbije.


"BiH je u permanentnoj krizi što je dokaz njene nesposobnost da preživi... Ona postoji samo zato što međunarodna zajednica održava privid njenog funkcionisanja", rekao je Dodik novinarima poslije razgovora sa Nikolićem.

U saopštenju iz Nikolićevog kabineta sasvim suprotni stavovi.
“Predsednik Nikolić je rekao da će ulagati maksimalne napore da se prijateljski odnos Srbije i RS i dalje unapređuje. On je dodao da su mir i stabilnost u regionu apsolutni prioritet Srbije. …. Što se tiče Republike Srpske, on je istakao neophodnost privrženosti Dejtonskom mirovnom sporazumu”, saopšteno je iz Nikolićevog kabineta, čime je jasno istaknuto da Srbija ne dovodi BiH u pitanje.

Međutim, šteta je učinjena, a Dodik je i ovim postupkom pokazao da Nikolića, u funkciji predsjednika Srbije, doživljava samo kao sredstvo za svoje lične/stranačke ciljeve, a nikako kao osobu vrijednu bar političkog uvažavanja. Da je drugačije, ne bi sebi dopusti gaf da Srbiju, koja se nalazi u strašnoj krizi, i njenu novu vlast, koja vapi za stranom (političkom, ekonomskom i finansijskom) podrškom, gura u nove političke sukobe u regionu.

Sve u svemu, ni Srbija ni RS, a ni BiH nisu ništa dobili ovim susretom. Profitirao je kratkoročno Dodik, pokazujući još jednom da mu je omiljena zabava klanje vola zbog kile mesa.