понедељак, 09. јул 2012.

Dodik stavio na “transfer listu” Džombića, Kasipovića i Kovačevića, dok još uvijek ne zna šta će sa Kopanjom


piše: Slobodan Vasković

 Milorad Dodik teško je razočaran djelovanjem nekolicine visokih funkcionera Saveza nezavisnih socijaldemokrata i odlučan je u namjeri da ih se riješi zasvagda. Prije svega to se odnosi na premijera Aleksandra Džombića, Antona Kasipovića, Ministra prosvjete, potom Ministra energetike Željka Kovačevića, a namjeran je i da produbi sukob sa Željkom Kopanjom, nepirkosnovenim medijskim mogulom u Republici Srpskoj.

Dodik se Kovačevića želi riješiti zato što ga smatra potpuno nesposobnim i to se ne libi reći u sebi bliskim krugovima. Uz to, lider SNSD je ubjeđenja da je Kovačević mnogo više u proteklom vremenu radio za svoje lične interese, nego za stranku, te ističe da on nema namjeru da „takve likove dalje vuče na svojim leđima“.

 Na leđima je vukao i Džombića i Kasipovića, ali su mu oni leđa okrenuli i već dosta dugo rade protiv Dodika i njegovih interesa. Otud i ona strašna Dodikova hladnoća kada je komentarisao Kasipovićevu ostavku („...umorio se“) koja je Ministra prosvjete prestravila, te je, brže bolje, polizao što je popljuvao i nastavio rad u Vladi RS. Kasipović je bio teško pritisnut i od Džombića da ne ode iz Vlade RS, jer bi tada premijer ostao ogoljen i na vjetrometini, prepušten na milost i nemilost ministarskom klanu Zorana Tegeltije i Srebrenke Golić, koji su u jako lošim odnosima sa njim. Preciznije, „očima ga ne mogu“, kao ni on njih. Podjednako je omražen i Kasipović, koji je imao namjeru da se iz cijele priče izvuče i uživa u „zarađenom“ tokom proteklih šest godina.

Kolika je mržnja među ovim suprotstavljenim opcijama, najbolje svjedoči podatak da se Golićeva nije libila javno nasloviti Džombića, Kasipovića i Džerarda Selmana (dok je obnašao dužnost Ministra pravde) kao „triling zla“. Snažnu podršku Tegeltiji i Golićevoj daje i Ranko Škrbić, Ministar zdravlja, koji premijera i Kasipovića smatra najodgovornijim za objavljivanje niza kritičkih tekstova o radu njegovog resora. Škrbić&co tražili su i još uvijek traže od Dodika da se otvoreno obračuna sa Džombićem i njemu lojalnim ljudima.

Međutim, Dodik još uvijek zagorava „mirnu opciju“ i u narednom periodu će raznim alatima za pritisak niskog intenziteta natjerati i Džombića i Kasipovića i Kovačevića da odstupe, nakon čega će se obračunati sa njihovim ljudima. Rok do kojeg bi oni morali „dobrovoljno“ otići je kraj godine. Očekivani pad SNSD-a na lokalnim izborima (ma koliki on bio) trebao bi ubrzati njihovu „odluku“. Ujedno, to je i jedini razlog zbog kojeg Dodik nije još proljetos sklonio Džombića, niti hoće sada da to učini, jer mu je potrebna „žrtva“ nakon oktobra, kada će spojiti, po sebe, ugodno sa korisnim.

Dodik je ubijeđen da su mu Džombić i Kasipović „svojim podzemnim radom“ nanijeli mnogo štete i on im preko toga neće preći. Sama činjenica da je Džombić stvorio frakciju unutar SNSD (istina vrlo slabu) dokaz je za njegove tvrdnje. Uz to, Škrbić, Tegeltija i Golić optužuju Kasipovića da radi protiv Dodika u međunarodnim krugovima, te tvrde da su lideru SNSD podastrli brojne dokaze za to. 

Kakva atmosfera vlada u Vladi RS najbolje pokazuju sljedeće činjenice: ljudi bliski Škrbiću „dokumentovali“ su Kasipovića, odnosno našli su sve lokacije na kojima je kupio amartmane, stanove, te „odvojili na stranu“ papire o njegovim poslovima, koji će ugledati „svjetlost dana“ ukoliko nastavi sa svojom dosadašnjom praksom „razvaljivanja Dodika“.

Što se tiče odnosa sa Kopanjom, Dodik smatra da je on glavni kreator i mozak „frakcionaša“ sa Džombićem na čelu, tako da je distanca između njih dvojice sve veća i veća. Škrbić je od Dodika tražio da se obračuna i sa Kopanjom, što je ovaj do sada odbijao, ali „hladnoća“ u odnosima je sveprisutna.      

Koliko je loša atmosfera u Vladi RS argumentuje i odbijanje socijalista da preuzmu Ministarstvo pravde.