четвртак, 17. мај 2012.

TV duel Nikolić-Tadić: Loš i lošiji


piše: Slobodan Vasković

Javni servis Srbije ugostio je predsjedničke kandidate Borisa Tadića i Tomislava Nikolića, pred odlučujući drugi krug izbora (20.05.) koji će dati novog predsjednika Srbije. Svaki kandidat imao je po tri minuta za odgovor na jedno od osam tematskih pitanja, plus replike. Nisu iskoristili ni po tri sekunde od sveg tog vremena da bi bar u tragovima naznačili kakva je njihova vizija budućnosti Srbije, odnosa u regionu, ekonomije, borbe protiv organizovanog kriminala... Uspjeli su pokazati i dokazati da nemaju pojma šta će sa Srbijom.

Teško Srbiji u narednim godinama, ko god da pobijedi, bilo (sve manje prikriveni) diktator Tadić ili negdašnji radikal Nikolić, koji jeste bio manje loš u duelu od svog protivnika. Međutim, apsolutna negacija načina vladanja svog suparnika, nije politička platforma sama po sebi. Nikolić bi to morao da zna, jer je u areni gotovo vijek, ali nije ponudio ništa. Tadić je na trpezu iznio još manje od njega.

Činilo se na početku duela da će Tadić samljeti Nikolića: čvrst, retoričan, naoko autoritativan..., dominirao je eterom i prostorom, ali kako je vrijeme odmicalo sve više je Tadić „curio“, da bi se na kraju skroz „prosuo“. Potpuno potrošen političar, bez ikakve ideje, vizije, čak i bez političkog gega, kojim bi stvorio privid visprenosti i vladanja situacijom. Tadić nije čak ni uspješan tehnolog vlasti, iako suvereno drži u svojim šakama sve njene poluge u Srbiji. Pokazao se baš onakvim kakav, suštinski,  jeste: nekompetentnim za bilo koje pitanje! Tadić je istureni igrač interesne grupacije koja nemilosrdno hara Srbijom, ali i Republikom Srpskom, u kojoj je proteklih godina stvorila najgori i najcrnji režim u ovom dijelu Evrope. „Elitnu tajkunsko-kriminalnu postrojbu“ koju predvodi Tadić ne interesuje Srbija, Srbi još manje; njih interesuje novac i mogućnost njegovog ubiranja bez ikakvog otpora. Da je drugačije, ne bi danas plate i penzije u Srbiji bile najniže u Evropi, a stopa nezaposlenosti najviša.

„Rupetine“ u Tadićevom istupu vješto je iskoristio Nikolić, natjeravši svog protivnika čak da se brani od optužbi da je „čovjek prošlosti“. Odlično odigrana kontrateza, koja sama po sebi nije dovoljna da bi se Nikolićev nastup ocijenio kvalitetnim, a ni grama državničkog nije bilo ni kod jednog ni kod drugog takmaca.

Mnogi smatraju da bi eventualna Nikolićeva pobjeda (u koju malo ko vjeruje) značila „nazadovanje Srbije“, dok bi Tadićev treći mandat „predstavljao kontinuitet“. Čega? Gordog posrtanja, brzog siromašenja građana i galopirajućeg gubitka svakog integriteta, samopoštovanja i dostojanstva?!

Srbiji je potrebna promjena. Hitna. Nikolić nije promjena, ali bi njegova pobjeda bila „prelazno rješenje“. Bolje i to nego neko novo loženje lomače u Skupštini, kako bi, pobijedi li Tadić i njegov crni i zloguki orkestar, moglo završiti.