субота, 05. мај 2012.

Politička grobnica za Zlatka Lagumdžiju: Tihić, Radončić i Jerlagić za istim stolom, FTV izvan SDP-ovog uticaja


piše: Slobodan Vasković

Dan kada se obilježila 32. godišnjica Brozove smrti bio je jedan od najcrnjih u političkoj karijeri njegovog lažnog sljedbenika Zlatka Lagumdžije, predsjednika Socijaldemokratske partije BiH. Tog 4. maja ostvarile su se dvije najcrnje Lagumdžijine i noćne i dnevne more - Fahrudin Radončić, lider Stranke za bolju budućnost BiH (i vlasnik moćnog „Avaza“) i šef Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić sjeli su za isti sto (zajedno sa Amerom Jerlagićem, novim liderom Stranke za BiH) i dogovorili zajednički nastup u parlamentu BiH oko (ne)usvajanja budžeta, te jednog kandidata za načelnika opštine Srebrenica. Istovremeno, na Federalnoj televiziji ukinut je svaki uticaj Bakira Hadžiomerovića na informativni program te kuće. 

Lagumdžija je tako „preko noći“ ostao sam na političkoj sceni Federacije BiH i bez „iz minute u minutu“ uticaja na dva, bez sumnje, najmoćnija medija u državi. „Ako SDP misli da će preko SBBBiH izbacivati SDA iz vlasti, grdno se vara“, izjavio je Radončić na pomenutom sastanku, označavajući na taj način novu eru u odnosima njegove i Stranke demokratske akcije, koje su, koliko do juče, bile u samrtnom klinču, dok su SDP-ovci sjedili „na tribinama“ i, uz kokice i kolu, navijali za što žešće uništenje i jednih i drugih. SBBBiH jeste dugo vremena bila malj kojim je Lagumdžija tukao po svom koalicionom partneru SDA, ali ta vremena su, očito je, prošlost, što implicira da nova era nastupa i u odnosima SBBiH i SDP-a.

Lagumdžija je osmislio i pokušao realizovati apsurdnu postavku, koja ukratko glasi: izbaciti HDZ-ove iz igre, a umjesto njih uzeti minorne stranke sa hrvatskim predznakom, kako bi se kozmetikom prikrilo potpuno nepoštivanje konstitutivnosti naroda – smatrao je da će tako sukobiti Hrvate i Hrvate; dogovoriti sa Radončićem udare na SDA preko „Avaza“, što bi SBBBiH otvorilo mogućnost da (možda) zahvati iz njihovog biračkog tijela – na taj način se SDA stavlja u potpuno defanzivnu i odbranašku poziciju, a sukobljavaju se Bošnjaci i Bošnjaci; zadatak FTV-a bio je da „skida glave“ svima onima koji se usude bilo šta loše, ne samo progovoriti, već i pomisliti o načinu vladanja Lagumdžije i njegovih ličnih seiza; sa SNSD-om dogovoriti podjelu uticaja po principu - entitet tebi, entitet meni, država na doboš. U ovoj varijanti SDP bi bio stranka koja lagodno vlada bez ikakve opozicije, dok svi ostali politički subjekti u Federaciji BiH faširaju jedni druge do neprepoznatljivosti. Njegov suludi politički koncept doživio je potpuni krah.

Imao je Lagumdžija namjeru da ovaj koncept proširi i na državni nivo, ali je tu pao (umjesto proširene „platforme“, dogovorena je „šestorka“ sa HDZ-ovima), nakon čega je nastupio domino efekat i cijeli projekat krenuo je da se ruši i na nivou Federacije BiH. Način vladanja, (loša imitacija despotije Milorada Dodika), čije su osnovne karakteristike - bahatost, narcisoidnost, primitivizam njegovih seiza, kancerogeni populizam, nepotizam, jednoumlje, korupcija, kriminal... – pokazali su da Lagumdžija boluje od neizlječive autoimune bolesti, sindroma „umivenog tiranina“, što je dovelo do velikih problema i pukotina unutar SDP-a (slučaj Komšić i Lipovača). Te raskole i Lagumdžijinu posvećenost njihovom „peglanju“, te podanički odnos prema Dodiku na bh. nivou, iskoristili su ostali, primarno SDA, za prestrojavanje i kontranapad, kako bi ga dodatno oslabili, „razvlačeći mu pamet“ i rušeći mu, brojne projekte poput pokušaja pretvaranja federalne i kantonalnih policija u stranačku SDP-ovu miliciju...

Sve ovo uslovilo je da nakon 14 mjeseci vladanja SDP BiH djeluje kao ruina, dok SDA ostavlja utisak kompaktne i čvrste organizacije, a SBBBiH se pozicionirao kao vrlo značajan i ozbiljan igrač. Taj momenat nije mogao a da ne primijeti Radončić, koji je najavio novi koncept - opozicija svima i u istoj mjeri.

Radončić je kamen na koji se Lagumdžija već jednom spotakao i teško pao (vrijeme „Alijanse“), a, sasvim pogrešno nakon velike oktobarske izborne pobjede (2010.), pomislio je da će vlasnik „Avaza“ pristati da bude njegovo sredstvo, kako bi izbjegao situaciju da bude targetiran. Radončić se primirio, naoko prihvatio igru, kao potvrdu toga tri puta na dan lideru SDP-a davao je placebo  terapiju u vidu žestokih napada na SDA, a kada je Lagumdžija postao „neizlječiv slučaj“, postavio mu je novu dijagnozu: Jarane, tebi nema pomoći, a ja moram dalje. Tako su prestali teški napadi "Avaza" na SDA, a za par dana doći će i do značajnih kadrovskih promjena u ovom mediju. Radončić u vrh novine vraća urednike za vrijeme čijeg ranijeg mandata su SDP i Lagumdžija bili in continuo na „Avazovom“ operacionom stolu. Jednostavnije rečeno, Lagumdžija je duže od godinu smatrao da je Radončić njegovo sredstvo, da bi se ispostavilo da je on sve vrijeme bio sredstvo vlasnika SBB-a i „Avaza“. Kraj bajke o Lagumdžijinom i Radončićevom sretnom životu, ujedno je i potvrda surove stvarnosti, koja govori da je šef SDP-a spreman za odvlačenje na političko smetljište BiH.

Dodatno to potvrđuju kadrovske promjene na FTV-u i potpuna detronizacija Bakira Hadžiomerovića, koji još uvijek jeste Urednik programa i multimedije (ma šta to značilo), ali više ne može naložiti ni objavljivanje cijena sa pijace u informativnim emisijama te medijske kuće. Sarajevska TV Bastilja je pala, (uzgred, na redu je sada banjalučka), uklanjanjem Hadžiomerovićevog ličnog i dobrovoljnog sužnja Damira Kaletovića Jeze sa pozicije urednika Redakcije vijesti (na njegovo mjesto postavljen je Avdo Avdić), čime je prekinuta pupčana vrpca, kojom je u posljednjih godinu i po dana FTV od respektabilne medijske kuće pretvorena u deponiju Lagumdžijinih frustracija. Ujedno, ovakav rasplet je i kraj Hadžiomerovićeve karijere, koji je prešao dug put od nagrađivanog novinara do Zlatkovog Berije.

Sva ova sarajevska političko-medijska dešavanja najava su tektonskih pomjeranja (nadati se i promjena) koja će uskoro zahvatiti cijelu teritoriju BiH. Proljeće je počelo i bez ulice.