среда, 04. април 2012.

Specijalno vaspitanje i jedan fijasko


Piše: Slobodan Vasković

Ne okreći se, sine, povikali su policajci neko veče u banjalučkom naselju Starčevica i Saši Damiću sprašili dva metka u tijelo. Nakon toga su mu prišli i zgazili ga nogama. Damić nije bio naoružan, policija tvrdi da je pružao otpor, da je posjedovao nešto što asocira na marihuanu, da je... ali zar je to razlog da se puca u nenaoružanog čovjeka?!   

Nešto prije toga, policija na Palama krvnički je pretukla maloljetnog M.Ć.

Ne okreći se sine, rekli su mu i zgazili ga nogama, a prijetili su mu i pištoljem. Nije pružao otpor, nije bježao, pa ga nisu ni upucali. Nesretnom M.Ć. policajci su kazali da „neće dočekati 18 godinu“ i da će mu ubiti roditelje. Kada su se umorili od kaširanja njegovog fizikusa, poslali su ga kući i naredili da kaže da se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Ovo sakaćenje „glavom je platio“ načelnik CJB Istočno Sarajevo Zoran Renovica. Navedeno je da je razriješen dužnosti „zbog sporosti u rješavanju određenih predmeta i štete nanesene policiji te usljed određenih bezbjednosnih problema koji su se u posljednje vrijeme dešavali na tom području“. Obrazloženje je smiješno, izborna je godina, pa se zato promptno reagovalo.

Ova dva tragična događaja, osim što daju vrlo lošu sliku o MUP-u RS, ukazuju na teške i strukturalne probleme u toj instituciji. Olako potezanje oružja (na teroristu Mevlida Jašarevića pucano je sat vremena nakon što je počeo sa šenlučenjem u sred Sarajeva), brutalna demonstracija sile na sred ceste, premlaćivanje maloljetnika..., ukazuju na tešku nervozu i nezadovoljstvo koji vladaju u policijskim redovima. Posljedica je to činjenice da su policajci generalno poniženi: primaju bijedne plate od kojih jedva preživljavaju; pravi i istinski profesionalci su gurnuti na marginu, a na rukovodeća mjesta postavljeni partijski ljudi, bez ikakvog znanja, ali sa mnogo servilnosti; istrage se strogo kontrolišu iz centara izvan MUP-a RS, a svaki pogrešan potez policije, usmjeren ka nekom od pripadnika vlasti ujedno znači i gubitak pozicije, pa čak i posla. Nije rijedak slučaj da se istrage protiv nepodobnih i naručuju, a ko neće da ih sprovodi, može da se pakuje. Riječju, Policiju RS, u koju se aktuelna vlast kune, ista ta oligarhija svela je na nivo stranačke falange, beskrajno osiromašila i dovela do egzistencijalnog minimuma.

Nervoza nezadovoljnih je očekivana; divljanje bahatih takođe, jer u ovakvom katastrofalnom ambijentu dripci, nasilnici i primitivci u uniformi postaju ubjeđenja da su gospodari života i smrti; da su nedodirljivi, kao i šefovi im i da mogu nekažnjeno unakaziti koga hoće i pucati u ljude kao da su mete na strelištu.

Ta i takva policija dočekala je 20. godinu postojanja, te „čast“ da ih posjeti onaj koji je najzaslužniji što grcaju u nemaštini i osjećaju se kao posljednji jad. „Svaki policajac u Republici Srpskoj ima moju punu podršku u obavljanju svojih dužnosti, ali se moraju u narednom periodu poboljšati materijalno-tehnički uslovi za rad pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a“, ispalio je jedan od svojih ćoraka predsjednik RS Milorad Dodik. Postupajući po principu „upravo sam pao s Marsa“ dao je rok od 60 dana ministrima finansija i unutrašnjih poslova da iznađu sredstva kako bi se obnovio vozni park policije, ali i kako bi im se osigurale uniforme i sve što je potrebno da bi entitetska policija bila „reprezentativna i kako bi se osjećala njena snaga i uloga u zajednici“.

Ministar Stanislav Čađo rekao je da će „teško biti“ u tako kratkom roku osigurati pare, jer u budžetu nemaju dovoljno sredstava.

Zna Dodik odlično da nema novca ni za pertle na cipelama policajaca, a kamoli za uniforme, aute i ostalu opremu, ali šta ga košta slagati, da slavljenička čorba bude gušća. On, po definiciji, laže već šest godina i ne može prekinuti. Jednostavno, drugačije ne zna. Nije ni Čađo puno bolji od njega, ali u ovom slučaju on je „na roštilju“, na koji ga je predsjednik olako bacio, pa mu razum govori da „naređenje“ mora odbiti.

Ovakvo nesaglasje Dodika i Čađe potvrda je strašne finansijske dubioze u kojoj se RS nalazi; Dodik laže samo da bi „potrošio“ vrijeme predviđeno za boravak na policijskom „slavlju“, a Čađo oponira, spasavajući sopstvenu kožu od mogućeg nezadovoljstva u redovima policije.

Ni jedan ni drugi ne rade na rješavanju strukturalnih problema u MUP-u, vraćanju profesionalaca na rukovodna mjesta, smirivanju nervoze, niti imaju namjeru da to čine. Štaviše, represija unutar MUP RS tek slijedi nakon pomenuta dva skandala, jer je izborna godina.

Veoma istanjeni prag tolerancije u MUP RS dodatno će biti ugrožen, što će, bez sumnje, dovesti do još većih frustracija i dodatnog kraćenja fitilja. Posebno zbog činjenice da su pripadnici MUP-a svjesni da ih nadređeni i vodeći političari beskrupulozno lažu, jer para nema niti će ih biti.

Nervozna i osiromašena policija, još devastiraniji građani, para ni za lijeka, depresija, represija, nove laži vlasti... Vrelina nadire, okrećite se što češće. 

 P.S.- Zlatko u Zagreb, Zlatko iz Zagreba
Ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija doživio je potpuni fijasko u svojoj prvoj zvaničnoj posjeti Hrvatskoj. Najznačajnije hrvatske TV kuće ili nisu uopšte izvijestile o njegovoj posjeti, ili su, pak, Lagumdžijine susrete tretirali kao trećerazredne. RTL uopšte nije pomenuo bh. ministra (Zakon o otpadu bio im je mnogo važniji od Lagumdžije. Mogli bi i mi u BiH razmisliti o njegovom osvajanju po hitnom postupku.), kao ni NOVA TV, dok je u Dnevniku Hrvatske televizije Lagumdžija pomenut tek u 17. minuti. U prilogu je istaknuto da ga nije primio tamošnji premijer Zoran Milanović. Odbijajući da primi Lagumdžiju, on je demonstrirao da nije zaboravio njegovo šarlatansko ponašanje prilikom februarske posjete hrvatskog predsjednika vlade Sarajevu. Lagumdžija je tada izbjegao ručak sa Milanovićem, karakterišući ga „previše nacionalno obojenim“ i napravio neviđeni skandal. Uzalud je išao u Zagreb po oprost, jer mu nije oprošteno. Lagumdžija je tako napravio novi gaf, jer je bilo besmisleno da samo mjesec dana, nakon što je režirao neviđeni diplomatski skandal, otputuje u Hrvatsku i očekuje da ga Milanović primi. Da je mudar, kao što nije, pričekao bi par mjeseci, pa onda utanačio posjetu. Ovako je ostao dosljedan svojoj inat-politici, koja ga je za samo petnaestak mjeseci od izbornog pobjednika pretvorila u otužnog političkog pajaca. I to regionalnog, ako mu je za neku utjehu.