субота, 03. март 2012.

Pečat odurne stvarnosti


piše: Slobodan Vasković

Čitam imena laureata, kojima je “Večernji list” dodijellio svoj „Pečat“, za pregalaštvo i raznorazna dostignuća. Na listi nagrađenih, između ostalih, su i Aleksandar Džombić, Vladika Grigorije i Anđelina Džoli; užurbano prelistavam sve portale i novine, očekujući da naiđem na vijest da su Džombić i Grigorije odbili „Pečat“ zbog Džolijeve i njenog, kako zvanična vlast u RS tvrdi, antisrpskog propagandnog filma „U zemlji krvi i meda“, ali te vijesti nigdje. Umjesto „Grigorija koji se krsti“ zbog „stavljanja u istu ravan sa vješticom Džoli“ i premijera koji kao „Sveti Georgije ubiva Pečat“, jer je uvrijeđen pominjanjem njegovog imena uz „Anamonu“, nalazim jedino blagoglagoljanje i riječi zahvale Džombića i vladike zbog nagrade; danjga im na čelu, a oni presretni.

Džombić je dobio nagradu za uspjeh godine, premda nijedan od režimskih medija ne navodi o kakvom uspjehu je riječ. Ne zbori o tome ni nagrađeni, ali ističe da je ostao zatečen dobijanjem ove nagrade, koju smatra priznanjem cijeloj Vladi Srpske, koja funkcioniše kao tim“. Zatečeni smo svi, a ne samo on, jer je riječ o neznalici i nesposobnjakoviću, pod čijim vođstvom su smanjene penzije, borački dodaci, desetine hiljada ostalo bez posla, a privreda doživjela potpuni krah.

Premijer je štošta napričao, ali jednu stvar nije zaboravio: dodvoriti se i ovom prilikom Miloradu Dodiku i, poltronišući mu javno, pokazati da ne bi trebalo da ga mijenja; bar ne još jedno dogledno vrijeme. Tako se Džombić prisjetio da se baš njega Dodik sjetio „u vremenu velikih izazova“, kada je bilo potrebno sastrugati preostale novce iz IRB-a, podijeliti ih odabranim familijama, te nastaviti prikrivati gdje je otišla milijarda od prodaje Telekoma. Teška vremena, nema šta, a Džombić je možda i zaslužio nagradu, jer je uspio izgovoriti nekoliko suvislih rečenica odjednom, što, na primjer, Nerminu Nikšiću Neki do sada nijednom nije pošlo za jezikom.

Kad smo već kod jezika, svečano crv-jezikom, zmija-jezikom, najotrovnijim jezikom... i ja proglašavam Vladiku Grigorija, lauerata „Večernjaka“. Iznenađenje je veliko, jer Vladika nije pobijedio u konkurenciji „raspikuća godine“, gdje je nesporni šampion. Dovoljno je podsjetiti se da je crkve stavio pod hipoteke i spiskao milione maraka kredita uzetih od banaka, a nakon toga iz Trebinja „prebjegao“ u Mostar, da bi „u duhu tolerancije i suživota“ pokušao naći nove sponzore za svoje brojne propale projekte - od vinograda, preko ergele, do stanogradnje...

Sa kešom mu ne ide baš najbolje, ali sa nagradama je već drugi slučaj, te je polučio "Večernjakov pečat" za osobu godine u kategoriji "Međureligijski dijalog i tolerancija".

"Kada bi to bilo moguće, obratio bih se svima vama ponaosob, jer osjećam veliku odgovornost prema riječi i svjestan sam njene nemoći da iskaže suštinu. Zato ću ono što vam želim reći - reći kratko i prosto. Ne bih bio iskren kada bih sakrio da osjećam tremu, niti bih bio pravedan kada bih prećutao da ova nagrada ima veliki značaj i smisao za mene", rekao je vladika Grigorije i slagao, što mu baš i ne služi na čast.

Nagrada mu ne znači ništa, puno više bi mu značio ček neke od mostarskih banaka, ali dok čeka na odobrenje novih kredita, vrijeme prekraćuje posjećujući društvene događaje.  Posebno je laživo kada Grigorije ističe „da kao episkop, a prije svega kao čovjek, za svoju prvu i najvažniju dužnost pred Bogom i ljudima ima upravo širenje dijaloga, sloge i razumijevanja“, jer je on osoba koja je u posljednjih šest godina, teško zuloupotrebljavajući visoku crkvenu poziciju, najviše poticala na netoleranciju i netrpeljivost.

Njegov prelazak u Mostar nije samo bijeg zbog neotplaćenih kredita i uništenja trebinjske privrede (koje je predvodio), već i pokušaj da navlačenjem „jagnjeće kože“ unutar Srpske pravoslavne crkve obezbijedi za sebe što kvalitetniju, a samim tim i finansijski izdašniju poziciju. Na crkvenom saboru, koji bi trebalo da se održi u maju, Grigorije priprema veliki udar na starije vladike. U tome ga snažno podržava Džombić, dok se Dodik (koji mu već odavno ne daje „žešće“ pare) drži po strani. Pečati će se tek udarati.
     
P.S. Koliko su smiješne i neobjašnjive  Večernjakove “nagrade”, pokazuje i podatak da je u kategoriji "Medija pres" nagradu dobio Predrag Kurteš, ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, iako je jasno da je riječ o najobičnijem klovnu.