среда, 01. фебруар 2012.

Prevaranti „Tačno u podne“


Piše: Slobodan Vasković

Prvi srpski politički „blokbaster“ emitovan je „Tačno u podne“ na najvažnijim TV stanicama u Srbiji i BiH. Glavne uloge pozitivca šerifa Vila Kejna i negativca kriminalca Frenka Milera, odigrali su Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i šef Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanović. Interesantno je da su i Dodik i Jovanović u filmu istovremeno igrali i Kejna i Milera, što je istorijski momenat u svjetskoj kinematografiji, koja za to ima zahvaliti genijalnom srpskom filmskom duhu. Scenario filma potpisuju spin doktori Dodika i Jovanovića, a kao predložak je poslužila Čedina/Kejnova/Milerova izjava da je „Republika Srpska nastala na genocidu“, nakon čega je Mile/Kejn/Miler uzvratio da „nije nastala na genocidu“. Film je režirao Boris Tadić, predsjednik Srbije.


Nakon odgledanog političkog „blokbastera“, može se jedino zaključiti da je riječ o bijednoj limunadi, nevrijednoj spomena, u kojoj su se glavni glumci predstavili kao beskrupulozni prevaranti, spremni na svaku vrstu političkog zločina, kako bi režiseru Tadiću i njegovoj teško posrnuloj Demokratskoj stranci priskrbili glasove u trci za novi mandat u izvršnoj vlasti, a potom i još jednog predsjedničkog oskara. Smeće koje smo gledali završava hepiendom, u kojem su svi pobjednici: i Dodik i Jovanović i Kejn i Miler i Čeda i Mile i Boris i DS i LDP i SNSD... Prevara bez presedana.

Isfingirani i precizno dogovoreni sukob Dodika i Jovanovića obojici donosi političke poene, nikakve gubitke, i dodatno ih učvršćuje na postojećim pozicijama - prvog kao ekstremnog nacionalistu, a drugog kao radikalnog multietničara. Dodik u BiH i RS potvrđuje svoju „opredijeljenost“ da brani „srpstvo“ do posljednjeg, pa čak i od Jovanovića, a Čeda u Srbiji pečati svoj isključivi stav da je protiv svake vrste nacionalne isključivosti i poziva sve one koji tako misle da glasaju za njega na predstojećim parlamentarnim izborima. Poziv je specijalno upućen razočaranim biračima Demokratske stranke, koji (s pravom) smatraju da se Tadić previše primakao pozicijama Slobodana Miloševića. Uz to, Dodik je i dalje, javno, na ogromnoj distanci od Sarajeva, što mu je itekako potrebno, zbog teške ekonomske krize u RS. Tenziju na relaciji Sarajevo-Banjaluka nastavlja da drži na visokoj frekvenciji, a uopšte ga nije briga šta će o njemu misliti Jovanovićevi birači. Čeda isto tako uopšte ne razmišlja šta će o njemu misliti Srbi iz RS, jer se on njima i ne obraća, niti ima interesa za to, ali mu je, itekako, važno da u Srbiji pokaže da je on posljednji bastion borbe za drugu/treću Srbiju, most ka drugim narodima i državama u regiji i da, kao takav, ponovo zaslužuje  poslaničku grupu u tamošnjem parlamentu.

„Duel“ dvojice starih i dugogodišnjih prijatelja uvod je u brutalnu izbornu kampanju koja u Srbiji tek slijedi. Demokratska stranka, prema istraživanju od prije mjesec i po dana (koje je sprovela međunarodna zajednica), ima 11 posto manji rejting od naprednjaka Tome Nikolića i izvjestan je gubitnik na izborima. Dodik im je prijeko potreban u kampanji i to kao „Srbenda“, kako bi pokušali anulirati ogromnu prednost SNS-a. A „pokazao“ je to u namještenom duelu sa Jovanovićem. Zato će Dodik „Srpskoj“ Srbiji biti dokaz demokrata da su oni jedini pravi zaštitnici srpskog interesa sa svih strana Drine, a ne režim koji je zemlju doveo u beznađe. Nema sumnje da je Dodik ključni faktor u predizbornoj platformi demokrata. Vuci siti, ovce još jednom oderane. 

Međutim, za ovce tek slijedi kataklizma, jer hepienda u stvarnom životu nema. Srpska politika je u teškoj krizi, bez ideje, vizije, ikakve platforme, koja bi bar dala naslutiti izlazak iz teške krize u kojoj se nalazi. Bezidejnost i nesposobnost je natjerala zvanični Beograd da se vrati politici konflikata, ekstremnog nacionalizma i šovinizma, (pogrešno) smatrajući da će taj duh moći vratiti u bocu nakon izbora. Banjaluka slijepo prati Beograd na putu u ništavilo. Epilog u ovakvim situacijama je uvijek isti i već viđen na ovim prostorima: najveću cijenu platiće narod i to u supstanci. Ovaj put ne zbog rata, već zbog bijede u kojoj živi, kojoj nema kraja, i u koju su ga doveli njegovi najveći „zaštitnici“. A njihov odnos prema narodu najbolje je definisao upravo Dodik na nedavnom sastanku užeg rukovodstva SNSD-a. Neki od visokih funkcionera pokušali su mu skrenuti pažnju na vokabular i stalno potpirivanje najnižih strasti. Dodik je jedno vrijeme mirno slušao, a onda je eksplodirao: “Ma gonite se u... Ne govorim ja to što govorim zbog onih deset posto pametnih, već zbog onih devedeset posto budala, koji glasaju“! I gledaju političke „blokbastere“.