четвртак, 28. април 2011.

Slobodan Vaskovic: Dodik otuđio 2700 dunuma


среда, 27. април 2011.

Afera „reket“ pred razrješenjem


Optužnica protiv Damira Hadžića u narednih nekoliko nedelja

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u narednih nekoliko nedelja podići će optužnicu protiv Damira Hadžića, načelnika sarajevske opštine Novi Grad i visokog funkcionera Socijaldemokratske partije BiH, potvrdio je visoki funkcioner Tužilaštva BiH. On je još rekao da će Hadžić biti optužen zbog pokušaja iznude višemilionske svote od Nihada Imamovića, donedavnog čelnika „ASA Holdinga“.
„Nema nikakve dileme da će protiv Hadžića biti podignuta optužnica. Dokazi protiv njega su čvrsti i neoborivi“, kaže ovaj sagovornik, ističući da snimljeni razgovori koje posjeduje Tužilaštvo ne ostavljaju nikakvu sumnju da je Hadžić organizator cijelog nezakonitog posla. Još je rekao da će uz Hadžića, optužnicom biti obuhvaćen Husein Hasibović, direktor firme „Butmir“, koji je bio „glavni pregovarač“ u pokušaju iznude.
„Zlatko Lagumdžija neće biti optužen, jer ne postoji dovoljno dokaza za takav akt“, podvukao je visoki funkcioner Tužilaštva BiH i dodao da je bilo planirano da optužnica bude podignuta do 6. maja, „ali je realno da se to desi do kraja idućeg mjeseca“.

Tokom istrage u ovoj aferi, koja je u medijima poznata i kao „reket SDP-a“, saslušano je niz svjedoka i direktnih učesnika, a među njima i predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, potvrđeno je ranije iz Tužilaštva BiH.
Hadžiću se na teret stavlja da je za izmjene prostornog plana u Sarajevu od grupe biznismena okupljenih oko Imamovića pokušao iznuditi više od dva miliona maraka. Imamović je o svemu u nekoliko navrata javno svjedočio, dok su Hadžić i Hasibović odbijali bilo kakvu umiješanost u cijeli slučaj.
Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu podnijela je Federalna uprava policije i u njemu se ističe da "postoji osnova sumnje da je Hadžić, nakon što investitori nisu dali traženi novac, prekoračio granice službenih ovlašćenja i uticao na neusvajanje izmjena Regulacionog plana". Na čelu FUP-a, u vrijeme podnošenja krivične prijave protiv Hadžića, bio je Zlatko Miletić, do tog trenutka miljenik SDP-a i medija bliskih ovoj stranci. Nakon što je afera „sijevnula“ u javnosti, na Miletića su se obrušili oni koji su ga „do juče“ ukivali u zvijezde, a na „kraju balade“ ostao je bez direktorske fotelje u koju je sjeo Dragan Lukač.

Skoro podizanje optužnice protiv Hadžića izaziva veliku nervozu unutar SDP BiH, u čijem vrhu su svjesni da nemaju mogućnosti da to spriječe. Zato su već krenuli u njeno minimiziranje, prije nego što je i objavljena, žestoko i nekritički se, putem svojih medija, obračunavajući sa Miloradom Barašinom, glavnim tužiocem.
„Barašinu se prijetilo i prijeti, a u pripremi su i brojne monstruozne konstrukcije protiv njega. Neke su već pokušane, ali su na vrijeme spriječene“, tvrdi visoki funkcioner Tužilaštva BiH. Prema njegovim riječima, Barašinu se pokušava staviti „na dušu“ čak i da je marioneta srbijanskog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, „što je nonsens, jer Vukčević čini sve da sruši Barašina“.
Tako su, napokon, SDP BiH i SNSD postigli „puni konsenzus“ oko napada na glavnog tužioca, kojeg iz Banjaluke orkestrirano „medijski masakriraju“ već godinama.

Podizanje optužnice protiv Hadžića, izazvaće nove velike turbulencije unutar SDP BiH, u kojem je nakon pobjede na izborima došlo do velikih sukoba.
„Željko Komšić već mjesecima uopšte ne komunicira sa sarajevskim kantonalnim odborom stranke, jer se protivio koaliciji sa SDA, ali i izboru pojedinih SDP-kadrova na neke od čelnih funkcija, kako u kantonu tako i u Vladi Federacije BiH“, kaže visoki funkcioner ove stranke. On ističe da su šanse da se sukobi prevaziđu gotovo nikakve.
„Na udaru je i Hamdija Lipovača, kojem vrh SDP-a ne oprašta domaćinske usluge prilikom nedavnog susreta člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske, održanog u Bihaću. Posebno mu je zamjereno to što ga je Josipović javno hvalio u jeku najžešćih prepucavanja na relaciji Zagreb – Sarajevo, odnosno Lagumdžija - Josipović“, zaključio je sagovornik iz SDP BiH.

понедељак, 25. април 2011.

Put ka stečaju: Rafinerija nafte Brod


Bloggost: Siniša Božić, ekonomista


Jedina Rafinerija u BiH jeste ona u Brodu. U zadnjih 20 godina, ovo preduzeće je žrtva rata, političkih previranja i kriminalnih dilova, po principu: izvuci sve što možeš, sada i odmah. Od dolaska ruskog „investitora“ 2007. godine, koji je kupio rafineriju nafte Brod, te ostala dva preduzeća u sklopu naftne industrije RS (rafineriju ulja Modriča te lanac benzinskih pumpi „Petrol“ Banja Luka), rezultati rada i poslovanja ovog (i ovih) preduzeća jeste izuzetno negativan. Istina, ne može se reći da je i prije privatizacije rafinerija poslovala pozitivno. Međutim, kupac državnog kapitala je obećao ukupno investiranje od 979 miliona EUR, osposobljavanje svih pogona rafinerije, prugu od Modriče do Broda... Dio toga je i ispunjen, a dio nije. Šta je tačno ugovoreno privatizacijom naftne industrije RS, javnost još nije saznala, jer se ugovor drži u – tajnosti.


Ono što se do sad zna, jeste da je u rafineriju nafte investirano tako što joj je stavljen na leđa komercijalni kredit, (zapravo dva kredita), od 220 miliona KM, po „povoljnoj“ kamatnoj stopi od 12%. U revizorskom izvještaju za 2009. godinu, konstatuje se: „Obaveze za dugoročne kredite od povezanih pravnih lica iznose 220.128.666 KM i odnose se na obaveze prema matičnom preduzeću (OAO Neftegazova Innovacionna Korporacia, Moskva). Navedene obaveze se odnose na dva kreditna aranžmana, sa ugovorenom kamatnom stopom od 12% godišnje. Na osnovu raspoloživih informacija smatramo da je navedena kamatna stopa viša od prosječnih tržišnih kamatnih stopa u Republici Srpskoj...“. Ovo je dovoljan znak da Savjet za privatizaciju RS preispita privatizacioni ugovor i da, shodno tome, reaguje i raskine privatizaciju, a odgovorne privede pravdi. Jer, ovako je i Republika Srpska mogla da pokrene rafineriju nafte, budući da je isplatila zaostale obaveze rafinerije (osim poreskih). No, od toga nije ništa bilo, jer, Savjet za privatizaciju RS je, to je praksa pokazala u nizu, u najmanju ruku, sumnjivih privatizacija, formalno tijelo koje ne radi – ništa.

U cijelom dilu je oštećena država, kako smo vidjeli, jer je isplatila najmanje 174 miliona KM obaveza rafinerije, koja je zatim promijenila vlasnika. Država je oštećena i zato što su poreske obaveze koje su iznosile znatno preko 133 miliona KM otpisane. Oštećeno je 15.000 malih akcionara, što domaćih što inostranih, koji su doživjeli da im većinski vlasnik smanji kapital za 36% (bez procjene kapitala), a vrijednost akcija svede na mizerni nivo od 0,15 KM (u jeku privatizacije i obećanja režima o ulaganju stotina miliona, cijena akcije je bila iznad 2,00 KM). Za razliku od privatizacija rafinerija u okruženju, INE (Hrvatska) i NIS (Srbija), nije ispoštovan zakon o preuzimanju, odnosno većinski vlasnik nije imao nikakvu obavezu da ponudi fer nadoknadu malim akcionarima i opciju za pošten izlazak. Ovakva dešavanja su srušila Banjalučku berzu i domaće tržište kapitala poslavši investitorima poruku da na ovim prostorima veju neki sasvim drugi vjetrovi.

Ruski 'investitor' je, od 2007. naovamo, uradio slijedeće:
-         generisao 255 miliona KM gubitaka u rafineriji nafte,
-         osnovao povezano preduzeće 'Nestro grupa', preko koga se vrši sve poslovanje, budući da u ovom preduzeću nema malih akcionara sa kojim bi se eventualno trebala vršiti raspodjela eventualne zarade,
-         kreditno zadužio rafineriju nafte sa najmanje 220 miliona KM (revizorski izvještaj za 2010. još nije dostupan, zaduženje može biti i veće) po 12% kamatne stope.
Frapantan je podatak da je „Nestro grupa“ d.o.o imala 570 miliona KM prihoda za 2009. godinu, dok je Rafinerija nafte Brod imala tek 50 miliona KM! Samo ovaj podatak bi trebao biti dovoljan nadležnim organima Poreske uprave RS i Uprave za indirektno oporezivanje BiH da uđu u ova preduzeća i izvrše kontrolu, budući da je očito da se ovdje koriste transferne cijene, odnosno da se poreska osnovica višestruko umanjuje, čime se štete entitet RS, država BiH, te mali akcionari. Prihod, koji bi trebao da bude obračunat rafineriji nafte, odlazi ka „Nestro“ grupi, čime se malim akcionarima pričinjava ogromna, višemilionska materijalna šteta!

Nadalje, u zvanično objavljenim rezultatima poslovanja na stranicama Banjalučke berze (a koji su preuzeti iz APIFa), izvještaj o poslovanju rafinerije nafte za 2010. godinu je – netačan. U bilansu stanja, pod kategorijom akumulirani gubitak do visine kapitala stoji iznos od 372 miliona KM, a realni je 255 miliona, pa je nejasno zašto se gubitak precjenjuje za 117 miliona KM! Uz to, pojavljuje se stavka - revalorizacione rezerve u iznosu od 267 miliona KM, stavka koja nije postojala u proteklom bilansu za 2009. godinu, pa nije jasno šta se to revalorizovalo, koja računovodstvena stavka, te na koji način su stvorene rezerve od četvrt milijarde KM, koje opet, očigledno, služe tome da kapital ne postane – negativan, kako bi se, očigledno, izvlačenje miliona KM iz džepova malih akcionara – nastavilo. Rafinerija nafte 19.4.2011. obavještava javnost i akcionare da je „...u toku revizija finansijskih izvještaja za 2010. godinu i od  revizora smo upozoreni na greške pri sastavljanju izvještaja, koje imaju uticaj na ukupan rezultat što znači da će finansijski izvještaji biti korigovani“.  Naravno da je grešaka bilo, ali bi, u normalnoj državi, odgovorna lica za ovakve računovodstvene mahinacije, bila privedena pravdi i procesuirana po zakonu!

Aktuelna vijest jeste i da RS (ponovo) reprogramira poreski dug rafineriji. U prvom reprogramu, onom iz 2007. godine, bilo je predviđeno da poreske obaveze budu reprogramirane (beskamatno) na 9 godina, uz grejs period od 4 godine. To je značilo da sredinom 2011. godine, Rafinerija treba da počne da vraća dug Poreskoj upravi. No, taj rok je produžen na još tri godine, odnosno, grejs period sada traje do 2014. godine, a otplata će trajati do 2019. godine. Naravno, nema garancije da vlasti neće ponovo, 2014. godine, da reprogramiraju dug, (kao što su činili Fabrici glinice Birač), pa je nejasno hoće li rafinerija nafte Brod ikada vratiti 133 miliona KM Republici Srpskoj.

петак, 22. април 2011.

Um klade valja, Crven Ban caruje


Uskoro će punih sto dana otkako je Aleksandar Džombić preuzeo premijersku palicu od Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske. Dosadašnji rad mršav, premršav; narodu ispala rebra; providi se kroz njega; sve smo bliži Republici Darfur. Preživljavamo šokirajući se despotijom odlazećih arapskih diktatora, ne videći njihove srpske klonove; „hrišćanski“ izdržavamo nametnuti nam štrajk glađu, bespogovorno primajući infuziju mržnje prema onim pored, čija rebra štrče kao i naša. Halapljivo se gutaju isprazna obećanja; žderu se beskrupulozne laži, lakonski izrečene; naiskap piju investicije koje sa neba padaju: 180 miliona evra ovdje, 700 ondje, 320 tu i tamo...

Ako ćemo iskreno, postalo je dosadno, što je siguran znak da bijedu prihvatamo kao dugoročno agregatno stanje, a apatiju kao jedinu emociju. To je i bio cilj: nametnuti bezvoljnost kao obrazac ponašanja, što je najbolje oruđe protiv onih kojima se čini da vide bolje od ostalih i da to što vide nije najbolje. Štaviše. Zato rijetki kritičari postojećeg izgledaju kao jurodivi što sumnjaju da im možda i sopstvena sjenka u određenom trenutku može postati neprijatelj. Samo u ovakvom nedruštvu – kloaki, Džombić može biti uspješan premijer. Što će i postati u svim rs – medijima, kada njegov kabinet napuni sto dana.

Naše malo carstvo je na izdisaju, jer se Glava potpuno odvojila od Tijela, ne shvatajući da će usljed prekida dotoka krvi, sama od sebe svenuti i otpasti. Nepodnošljiva lakoća postojanja establišment nagoni iz greške u katastrofu; sve im je dozvoljeno; narod je savladan; preostalo im je još jedino da savladaju sami sebe. Čini im se da taj trenutak nikada neće doći. (Samo im se čini.). Na Dvoru se luduje, sve je podređeno užicima, tu i tamo se izbaci nova ekonomska opsjena, tek da se dospe gorivo u medijsku mašineriju, koja svjedoči o „teškom“ i „samoprijegornom“ radu ovdašnjeg kvaziplemstva. Bizarna storija koja slijedi, degutantna je potvrda izrečenog i pokazatelj da su vlastodršsci stigli do dna, a da je običan svijet pokopan.

Krajem januara ove godine, predsjednik RS Milorad Dodik naložio je jednom svom savjetniku da kontaktira nadolazećeg premijera i tadašnjeg ministra finansija Džombića u vezi sa hitnim poslom, koji uopšte nije bitan za priču. Savjetnik ekspeditivan, lati se telefona, a Džombićeva sekretarica mu odgovori da je narečeni na sastanku. I tako tri sata, dok se Savjetnik, uplašen za svoju svijetlu budućnost očekivanim Dodikovim bijesom zbog neizvršenog zadatka, ne dosjeti da lično ode Džombiću u goste i to nenajavljen. Nahrupio je u kancelariju, nejaka sekretarica nije ga uspjela spriječiti da uđe u kabinet i zabezekne se pred igrokazom: prigušeno svjetlo; Džombić razdrljen do pupka; u desnoj ruci viski sa ledom, lagana muzika, neophodan aperitiv! Pogled na drugu stranu i Savjetnik ugleda i glavno jelo: tri nage mlađane Rubi - djevojke lagano se uvijaju ispred polugolog Miće Kraljevića, vlaseničkog katila i poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS!

Dalja dešavanja na relaciji Savjetnik - Džombić su nebitna, kao što su, suštinski, nebitni premijerovi i Kraljevićevi seksualni apetiti, te načini izvođenja radova. Bitno je nešto drugo: nevjerovatna moć koju demonstriraju, čineći to što su činili u Svetoj kravi ovdašnjeg režima, pred očima uposlenika, i njihova ubijeđenost da su takvi izleti nešto što im po pravu pripada i zbog čega nikako ne mogu snositi bilo kakve posljedice. Jednostavnije rečeno, bitno je jedino uvidjeti sa koliko prezira se čelni ljudi ovog entiteta odnose prema istom, doživljavajući ga tek kao prolaznu stanicu u svojoj karijeri velikih „biznismena“ i, u ovom slučaju, ljubavnika.       

„Društvo“ u kojem se status poslanika zaslužuje uspješnim makro poslovima za Ministra finansija, a premijer postaje odlično obavljenim nezakonitim finansijskim transakcijama za Šefa, nema budućnosti, i osuđeno je na propast. Čak i kloaka ima svoja pravila, a ni ona se u ovom entitetu ne poštuju.