петак, 25. новембар 2011.

Istrage: šta se čeka?

IMG_30531_thumbPiše: Siniša Božić, ekonomista

Bivšem slovenačkom premijeru, Janezu Janši, sudi se zbog afere 'Patria' (nezakonito posredovanje u vojnim nabavkama). Njegov hrvatski kolega, Ivo Sanader je u zatvoru (Remetinec). Hrvatsko tužilaštvo, istražni organi i sudovi pročešljavaju krupne afere, čiji uzrok je, najčešće u privatizaciji, ili, u post-privatizacionom sticanju paketa vlasništva. To su slučajevi HDZ-Hypo-Alpe-Adria banka (potkupljivanje), crni fondovi HDZ-a (korupcija), MOL-INA (privatizacija hrvatske naftne industrije), Barr-Ina (privatizacija hrvatske farmaceutske industrije), Polančec-Podravka (privredni kriminal u Podravci). Međunarodna zajednica je jasno stavila do znanja Hrvatskoj da mora da se obračuna sa kriminalom i korupcijom i da će pomno pratiti ovaj proces. Posljednja stvar koja treba Evropskoj uniji (koja se zabavila sama sobom u aktuelnoj krizi) jeste primanje kriminalizovanih i u korupciji ogrezlih balkanskih polu-državica sa nejakim institucijama. Evropska unija se gorko pokajala što je već primila jednu takvu državu (Grčku), a vrijeme će pokazati da li su još neke države primljene zbog političko-geostrateških interesa (Bugarska, Rumunija).

Da su ostale zemlje regije daleko od bilo kakvih međunarodnih (pa i regionalnih) integracija, svjedoči i činjenica da je ostatak Balkana (odnosno, geografski prostor od Hrvatske do Grčke) u – političkom haosu i ekonomskoj bijedi. Situacija je vrlo problematična, obzirom da su kvazi-državice koje egzistiraju na tom prostoru, na korak do masovnog bunta stanovništva, koje se očajnički pokušava ugasiti državnim zaduživanjem. To je rezultat nakaradne, kriminalne i promašene politike koja je vođena u zadnjih (najmanje) 20 godina. Likvidonosna kriza uništava privrede naročito Srbije i Hrvatske. Nema stranih investicija, nezaposlenost je ogromna, stanovništvo preživljava od danas do sutra.

U Bosni i Hercegovini, izgleda, ni nakon 16 godina od Dejtonskog sporazuma, ništa nije gotovo, malo šta je konačno dovršeno a svako planiranje (u bilo kojoj oblasti) je jako teško izvodivo. Prazna retorika je, još uvijek, na cijeni. Građani su teško izmanipulisani. Korupcija cvjeta.

Ukoliko analiziramo unutrašnje odnose u BiH, vidjećemo da, makar retorički, postoje tri dominantne težnje domaćih političara:

1. Centralizacija države, slabljenje entitetskih institucija,

2. Decentralizacija države, jačanje entitetskih nadležnosti,

3. Re-inkarnacija Herceg-Bosne, odnosno preustroj dijela države.

Ova tri cilja čine osnov političkog tržišta u BiH od 1995. godine do danas.

Ako se nešto želi, iznad retoričkog nivoa (čitaj: praznog blebetanja i predizbornog zaglupljivanja građana), onda se treba ozbiljno i konkretno raditi na tome. Da je bilo koja od ove tri grupacije političara (radilo se tu o dvije ili više generacije političara) željela da realizuje ove ciljeve, onda je trebala da:

1. Privrednim snaženjem Federacije BiH, borbom protiv korupcije, podizanjem životnog standarda građana i modernizacijom državne uprave, praktično pokaže na koji način želi da sprovede svoj cilj,

2. Privrednim snaženjem Republike Srpske, borbom protiv korupcije, podizanjem životnog standarda građana i modernizacijom državne uprave, praktično pokaže na koji način želi da sprovede svoj cilj,

3. Privrednim snaženjem dominantno hrvatskih kantona, borbom protiv korupcije, podizanjem životnog standarda građana i modernizacijom lokalne uprave, praktično pokaže na koji način želi da sprovede svoj cilj.

Ništa od toga se nije desilo. Regioni i entiteti kojima su upravljali političari koji su se zalagali za jedan od ovih triju ciljeva, su privredno upropašteni, opljačkani (to se, valjda, ne treba dokazivati). Time su, političke 'elite', pokazale da im je stalo do svojih koncepata, kao i do lanjskog snijega. Ono do čega im je stalo, jeste samo i isključivo sopstveni interes, čime, zapravo, javni interes podvode kao lični. Nadaju se da neće odgovarati (Janši i Sanaderu, međutim, ta nada nije donijela utjehu i miran san).

To je razlog zbog čega u Bosni i Hercegovini nema borbe protiv korupcije i kriminala. Da stvari budu još gore, biračko tijelo je, očito, na još uvijek niskom stepenu percepcije realnosti, što je specifikum države u kojoj živimo. Qualis Rex, talis grex (kakav kralj, takav i narod).

Međutim, ne zaboravimo da je uticaj pojedinih 'ogranaka' međunarodnih institucija u Bosni i Hercegovini jak. Domicilni političari su u kontaktu sa stranim ambasadorima, konzulima, predstavnicima moćnijih internacionalnih organizacija. Strani moćnici u velikoj mjeri utiču na politička dešavanja u BiH. Zato treba da snose svoj dio odgovornosti za situaciju u zemlji. Iluzorno bi, dakle, bilo i pomišljati da je neko bitan u ovoj zemlji na nekoj važnijoj (političkoj) funkciji, da nema odobrenje, ili, makar, prećutno slaganje od bitnih inostranih faktora. Zato je Bosna i Hercegovina (a i ostale zemlje, naročito jugoistočnog Balkana), izrazito politički nesamostalna, što, očito, kreatorima politike, iz njima znanih razloga očito – odgovara. Na taj način, zapravo, društvo u kome živimo je samo prividno i nominalno – demokratsko. Realno, mnogo je bliže autokratiji (ili plutokratiji: dominaciji užeg sloja moćnika).

Da se vratim na Hrvatsku – sama činjenica da međunarodna zajednica forsira ovu zemlju da se bori protiv kriminala i korupcije, a da istovremeno se to pitanje maltene uopšte ne stavlja na dnevni red u Bosni i Hercegovini – govori o tome da će ovdje biti velikih političkih lomova, kao i to da je Bosna i Hercegovina na pola puta između ničega i beskrajnosti (bar kad je pristupanje bilo kakvim zajednicama i integracijama u pitanju). To je razlog zašto se političke 'elite' ponašaju na način da ih nije briga za javni interes: danas, dok smo 'faktori' (u ovom ili onom), ćemo pokušati da otmemo što više, da stvorimo zalihe za sutra, jer znamo da je 'sutra' jako neizvjesno – oni tako razmišljaju (ili: 'U mutnom se riba lovi'). Iz tog razloga se dešavaju: namještanje zakona pogodnih za kriminalce i korumpirane moćnike; (privatizacione) afere; poreske utaje; zloupotrebe službene dužnosti na najvišim vrhovima vlasti; pranje novca; pritisci na sudsku vlast; kupovina medija i iskorištavanje njihovog uticaja na široke narodne mase (pranje mozgova).

Kakvo je ponašanje običnog čovjeka u ovakvoj situaciji? Raširena je logika: 'ako mogu oni (vršiti kriminal i korupciju), pokušaću i ja'. Građani teško žive, zaposlenost je minimalna, bijeda i siromaštvo ogromno, odliv mozgova nam se konstantno dešava (karakteristična je pjesma poznatog crnogorskog kantautora: 'Ostala je samo fukara i raja'). Zato kriminal postaje legitimno sredstvo preživljavanja. Kada privredna aktivnost stagnira i pada, narod preživljava putem sive ekonomije i (polu)kriminalnih aktivnosti. Zato, budite spremni: opšta stopa kriminaliteta će sigurno rasti (od sitnog džeparenja do prevara na državnom nivou). Kritična masa ne postoji: ona je dobro ućutkana, zastrašena. Stručna javnost je razorena i devastirana. Jednom rječju – srednja klasa se još nije izborila za svoj status, mjesto i značaj koji treba da ima u društvu.

Međutim, bosanskohercegovačke afere čekaju. Među značajnijima su:

- INA/MOL – Energopetrol (privatizacija Energopetrola),

- Neftegazinkor-Naftna industrija RS (privatizacija NIRS),

- HDZ-Eronet (privatizacija Eroneta),

- Ukio grupa-Fabrika glinice Birač (privatizacija i postprivatizacioni rad Fabrike glinice),

- Fabrika duhana Mostar (privredni kriminal),

- Fabrika duvana Banja Luka (privatizacija i postprivatizacioni rad Fabrike duvana),

- Željeznice BiH (privredni kriminal),

- Željeznice RS (privredni kriminal),

- Izgradnja auto-puta Koridor 5C (privredni kriminal),

- Izgradnja auto-puta Banja Luka – Gradiška (privredni kriminal).

Ukoliko se ovi i slični slučajevi ne počnu rješavati (i ne istraje u tome), možemo očekivati anarhiju. Gladni građani će, sasvim ispravno logicirati: 'ako vi možete, možemo i mi'. U takvom slučaju, ničija imovina neće biti sigurna i zaštićena. Životi će biti ugroženi. Masa ne zna za milost. Masa ima svoju psihologiju i obrazac ponašanja – ona je revolutivna, ali nije evolutivna (mijenja i ruši, ali ne kreira). Za nadati se, da se pravda, ipak, neće u BiH dijeliti na ulici. To bi bio najgori mogući scenario za sve strane u ovom 'konfliktu'. Nazovi političari – odstupite. Depolitizujte izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast!