субота, 18. фебруар 2017.

Ivanićeve Implikacije i Nastavak Dodikovog udara na Srbiju

piše: Slobodan Vasković

1.
Mladen Ivanić uporan je da ne radi posao za koji je izabran u Predsjedništvo BiH.

Potez svog kolege Bakira Izetbegovića, koji je stao iza revizije presude Međunarodnog suda pravde u Hagu u predmetu BiH protiv Srbije&Crne Gore, on je “ocijenio kao vaninstitucionalno djelovanje, s obzirom da nijedna institucija BiH nije razgovarala o reviziji presude”.

To je, praktično, tačno, ali je tačno i da Ivanić ne želi da se u institucijama BiH razgovara o reviziji.

“Ni na jednom sastanku nije bio nikakav prijedlog da se takva tačka stavi. Kolege iz reda srpskog naroda, koje su od mene tražile sazivanje vanredne sjednice, nisu me uvjerile u to. Vanredna sjednica Predsjedništva bi kao jedinu posljedicu imala legalizaciju ovog poteza. Eventualnim zahtjevom, iako razumijem dobru volju, i stavljanjem ove tačke na dnevni red na neki način bi se legalizirala ova odluka”, izjavio je Ivanić, obrazlažući odluku da ne saziva vanrednu sjednicu Predsjedništva BiH.

To što Ivanić govori jednostavno nije tačno: Da bi revizija bila legalizovana iza nje mora da stane Predsjedništvo BiH, bar njegova većina.

Kada bi, u zamišljenom razvoju događaja, Ivanić bio preglasan, imao bi pravo da sazove sjednicu Narodne skupštine RS i da na taj način uloži veto na odluku Predsjedništva BiH.

Na taj način bi revizija bila delegitimizovana. Intistitucionalno.

2.
Ukoliko bi Izetbegović odbio da se pitanje revizije stavi na dnevni red na vanrednoj sjednici Predsjedništva BiH i na taj način bi pitanje revizije bilo delegitimizovano, a ne, kako Ivanić tvrdi, legalizovano.

Ivanić svojim nedjelovanjem omogućava Izetbegovićevo vaninstitucionalno djelovanje.

3. 
Teško je razumljivo Ivanićevo ponašanje; On dijeli savjete drugima šta i kako da rade, a sam ne čini ništa da pokaže/dokaže vaninstitucionalno djelovanje Izetbegovića i da cijeli slučaj vrati u institucije. 

Pusta priča o tome je tek pusta priča i ništa više.

4.
Umjesto da on djeluje, jer je kriza u Predsjedništvu BiH, Ivanić pokušava krizu raširiti i na Narodnu skupštinu RS.
“Moj je prijedlog da klubovi u Narodnoj skupštini RS zatraže vanrednu sjednicu i da se na njoj razgovara, ne o reviziji, nego o ovim političkim implikacijama o kojima sam govorio”, poručio je Ivanić.

Pitanje je zašto Ivanić ne sazove sjednicu parlamenta, na šta ima pravo, već prepušta klubovima poslanika da rade njegov posao?

Pitanje je zbog čega Ivanić dovodi funkcionere BiH, koji pripadaju opozicionim snagama u RS, u situaciju da im vladajuća oligarhija Milorada Dodika, u parlamentu RS, izdiktira načine ponašanja i, recimo, zaključcima od njih zatraži da napuste institucije BiH?!

5.   
Ivanić u cijeloj ovoj situaciji pokušava da igra isključivo za sebe na način da izbjegne svaku vrstu tereta i odgovornosti i prebaci ih na sve koji mu padnu na um, a on da nastavi da se bavi samo pitanjima oko kojih “Predsjedništvo BiH ima konsenzus”.

Ivanić sve, osim sebe, gura u žestok sukob sa Izetbegovićem, iako je on taj koji prvi treba da se politički sudari sa njim i to na najžešći mogući način.

6. 
Ako Ivanić ne zna šta da radi u ovoj situaciji, ako ga je strah da povuče neke poteze, ako nije siguran u njih, onda neka o tome raspravlja prvo sa svim predstavnicima u bh. institucijama, pa, ako treba, i u parlamentu RS i zatraži da mu se daju preporuke i sugestije; I da te preporuke usvoji i materijalizuje; Umjesto toga on nudi raspravu o izuzetno fluidnom pojmu “političke implikacije”, koji je potpuno neproduktivan. I znači rasplinjavanje, a nikakvo konkretizovanje.

7.
Igor Crnadak saopštio je da je ambasadorka Mirsada Čolaković odbila da proslijedi njegovo pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu u kojem on Tribunal obavještava da je Izetbegovićeva odluka o reviziji donesena izvan institucija BiH.

Saopštio je i da će o tome razgovarati sa Mladenom Ivanićem. Zbog čega Crnadak o tome ne razgovara sa Predsjedništvom BiH, koje je nadležno za spoljnu politiku?!

Zato što je to, realno, nemoguće, jer Ivanić neće da sazove sjednicu Predsjedništva BiH na kojoj bi se raspravljalo o reviziji! Na njoj bi se moglo raspravljati i o potezu ambasadorke u Holandiji. 

8.
Izetbegović jeste izbjegao Predsjedništvo BiH, ali je izbjegava i Ivanić i to je notorno. 

I neshvatljivo, bar što se Ivanića tiče, jer je Izetbegović javno prihvatio da dođe na vanrednu sjednicu. I treba ga Ivanić pozvati kako bi se Predsjedništvo BiH moglo izjasniti o pokretanju revizije. Bez sjednice tog izjašnjenja nema. 

9.
Ivanić, po svemu sudeći, izbjegava da sazove sjednicu predsjedništva na kojoj bi Izetbegovića optužio za vaninstitucionalno djelovanje, kako i sam ne bi bio optužen za isto takvo ponašanje po pitanju referenduma u RS.

I tu je kvaka. Ivanić, puštajući izetbegovića da djeluje vaninstitucionalno, pokušava relativizovati činjenicu da je i on djelovao mimo institucija BiH, u ovom slučaju Ustavnog suda BiH, čiju odluku nije ispoštovao.

10.
Samo u tom svjetlu Ivanićevo ponašanje ima smisla, iz svakog drugog ugla ono je besmisleno.

Tek sada štetnost zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH dobija na zamahu i pokazuje svu kratkovidost srpske politike u BiH.

11.
Bošnjački političari su po pitanju referenduma iskoristili sve mogućnosti koje im pružaju institucije i BiH i entiteta, pa ne postoji nijedan razlog da srpski političari ne učine isto po pitanju revizije presude! 

12.
Milorad Dodik u cijeloj ovoj situaciji djeluje očekivano, s tim što, primarno, dijeli lekcije Srbiji. 

Dodik je ukazao i da Srbija mora da shvati da Bošnjaci i političko Sarajevo nisu BiH, te da je BiH koja se u Srbiji predstavlja posredstvom Izetbegovića, u stvari, samo nekoliko kantona Federacije BiH pod političkom kontrolom lidera SDA. (Srna)

U Srbiji nisu politički idioti pa da ne shvataju da nije samo Izetbegović jest jednako BiH; U Srbiji se tako ni ne ponašaju, a Dodikove “lekcije” tek su posledica činjenice da je on svojim suludim postupcima Srbiji učinio niz loših usluga; Jedan od tih postupaka je i održavanje referenduma.

Dodikove “lekcije” imaju izvorište i u tome što je on u Beogradu Nerado viđen gost.

13. 
Još je jedna stvar od ključne važnosti: Izetbegović pokušava pokrenuti reviziju presude protiv Srbije, a ne protiv Republike Srpske. 

I kada bi uspio u svom naumu, što djeluje gotovo neizvodljivo, proces bi se vodio protiv Srbije, a ne protiv Republike Srpske. Sve izvan toga su implikacije, mahom bez ikakvog smisla.

14. 
“Bez obzira na sve, uveren sam da ćemo umeti da sačuvamo naše državne i nacionalne interese, ali ćemo uprkos svemu, nastaviti da razgovaramo sa bosansko-hercegovačkim rukovodstvom u želji da trajno osiguramo mir na Balkanu. Ovom tužbom, uveren sam, mnogo više izgubila je BiH nego što bilo šta može da izgubi naša Srbija”, ocijenio je Aleksandar Vučić Izetbegovićev potez.

Vučić je matirao Izetbegovića.

Ako već ne znaju kako da se ponašaju, Ivanić i Dodik bi mogli da sagledaju suštinu, ali i implikacije Vučićeve izjave i sa njima usklade svoje djelovanje. Bilo bi to najkorisnije. A i politički kreativno, jer ovo što su dosad ponudili samo je floskula do floskule, jeftini populizam bez nekog većeg žara i bježanje od odgovornosti. 

Plus Dodikovi šamari Srbiji (valjda im je malo pokušaj revizije)!

15. 
Da su Ivanić i Dodik bili odgovorni, ne bi čekali da Izetbegović pokrene pitanje revizije presude, već bi to sami učinili. Ako su već imali namjeru da spriječe taj akt, umjesto što, sada djeluju postfestum i, pri tom, još pokušavaju i da se “ne oznoje”. Dežavi.

16.
Ostanite sa mnom, jer ovaj blog je, do sada, imao 21.618.248 posjeta. 

петак, 17. фебруар 2017.

Kriza bez daha; Dodikov vulgarni atak na Vučića

piše: Slobodan Vasković

foto: M. Kadrić (Avaz) 
1.
Čak i da zanemarimo nemogućnost da se podnošenje zahtjeva u zadnji čas, nekoliko dana prije isteka roka, protumači kao potez povučen u “dobroj vjeri” (naročito kada za takvo što postoji presedan u slučaju zahtjeva za reviziju koju je El Salvador u sporu protiv Hondurasa uputio dan prije isteka roka); čak i da se smiješna konstrukcija o “akumulaciji dokaza” koju je izrekao Bakir Izetbegović može upakovati u podnesak koji bi sudije uzele u razmatranje bez da ga, uz novu traumu i ponižavanje žrtava, uz podsmijeh odbace zbog jasnog kršenja stavki 1 i 4 Člana 61 Statuta; dovoljno je pažljivije čitanje same finalne presude MSP-a iz 2007. godine, presude o nadležnosti iz 1996. godine, te površno istraživanje jurisprudencije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal) u proteklih deset godina, da se sklopi vrlo jasna slika: zahtjev za reviziju nema nikakve šanse, i krajnje je vrijeme da se ovim sudskim postupkom prestane baviti kao nastavkom rata drugim sredstvima, napisao je Refik Hodžić, direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu sa sjedištem u Njujorku, u autorskom tekstu “Revizija koje nema”.

Refik Hodžić je nesporni autoritet u ovoj oblasti.

2.
Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, odlučio je da podrži reviziju i nastavak rata drugim sredstvima. 

Izetbegović je tako otvorio vrata političkoj krizi, unutrašnjoj i regionalnoj, a kakav razvoj će ona imati ne zavisi samo od Izetbegovića, već i od srpskog faktora u BiH i Srbiji.

3.
Izetbegović tvrdi da Sakib Softić jeste agent BiH pred Međunarodnim sudom BiH u Hagu, dok Mladen Ivanić to osporava, insistirajući da bošnjački član predsjedništva BiH “vaninstitucionalno djeluje”.

Srpski predstavnici u BiH tvrde da je na djelu “Ustavna kriza”.

4.
Treba dokazati i “vaninstitucionalno djelovanje” i “Ustavnu krizu”, ali to je nemoguće vaninstitucionalnim djelovanjem i produbljivanjem Ustavne krize.

Srpski predstavnici, ukoliko imaju dokaze za svoje tvrdnje, moraju ih upotrijebiti koristeći institucije BiH. Sve drugo je mlin na vodu nastavka rata drugim sredstvima. 

5.
Srpski predstavnici ne trebaju napuštati institucije BiH, jer bi to bilo pogubno, niti trebaju opstruisati njihov rad. Upravo te institucije su najjače uporište za sprečavanje nastavka rata drugim sredstvima. A to bi morao biti primarni cilj.

Samo na taj način može biti anuliran Izetbegovićev udar na mir i sva odgovornost prebačena na njega.

Uz to, iako situacija izgleda dramatično, ovo je izvrsna prilika da Srbi pokažu svoju privrženost Dejtonskoj BiH, što bi bio najsnažniji i najbolji odgovor na politiku koju Izetbegović vodi.

Sve izvan toga je raspirivanje krize kojoj teži Izetbegović. I koja je bez daha.

Izetbegovića je pregazilo vrijeme; Njemu ništa ne ide u prilog, niti postoji bilo šta što može spasti njegovu političku karijeru.

6.
Aleksandar Vučić nije prihvatio Izetbegovićev ratni izazov; Pozvao je na mir.
“Bez obzira na sve, uveren sam da ćemo umeti da sačuvamo naše državne i nacionalne interese, ali ćemo uprkos svemu, nastaviti da razgovaramo sa bosansko-hercegovačkim rukovodstvom u želji da trajno osiguramo mir na Balkanu. Ovom tužbom, uveren sam, mnogo više izgubila je BiH nego što bilo šta može da izgubi naša Srbija”, ocijenio je Vučić.

Vučić je matirao Izetbegovića.

Stvarne posledice tog Mata tek će uslijediti po Izetbegovića.

7.
Dok Izetbegović pokušava udariti na mir, Milorad Dodik juriša na Aleksandra Vučića, optužujući ga za kreiranje “Zelene transverzale”; Izvorište za ovu morbidnu, lažnu, bolesnu optužbu nađeno je u Vučićevom prijedlogu da se Beograd i Sarajevo spoje autoputem.

8.
Dodik je sopstvene šljam-snage i rusofilni udbaški ološ, koji su sastavni dio njegovog okruženja i visoki funkcioneri njegovog SNSD-a - Sekte koja vlada Republikom Srpskom, usmjerio na Vučića, jer je srpski premijer prezreo njegovu politiku, razumijevajući da je ona usmjerena upravo protiv Srba. I protiv Srbije.

9.
Dodikov bezočni napad na Vučića i teške optužbe za “Zelenu transverzalu” su najpreciznija slika njegove politike laži, obmana i izdaja, koje on deceniju sprovodi: Vučić ga je spasao na izborima 2014., lani ga je spasao od protesta Opozicije i spriječio bankrot Republike Srpske, dajući novac u budžet ovog entiteta kupovinom obveznica; pomogao mu je na bezbroj načina, ali Vučić tada nije do kraja razumijevao sa kakvim Molohom ima posla. Na sve to Dodik je odgovorio zabijanjem noževa u Leđa Vučiću. 

Sada Vučić konačno razumije da je Dodik taj koji je najveći srpski “politički pobačaj”! 

10.
Dodikov napad na Vučića je nejak, on je slika njegovog dramatičnog političkog pada i MR mentalne bijede njegovog okruženja, u kojem su mržnja, rasizam, spremnost na likvidacije… prevlađujući dio; Dodik je nekada, prije četiri godine, imao snage da medijski udari na  Vučića; Činio je to i preko beogradskih medija, ali danas on je tek lelujajuća sjenka nekadašnjeg moćnika.

11.  
Vučić je prekrižio Dodika i to ovaj ne može da mu oprosti, kao ni Ološ kroz koji Dodik govori.

12.
Vučić će se, nakon izbora u Srbiji, pozabaviti Dodikom detaljnije. I njegovim Ološem. 

Vučić je prisiljen na to, kako bi Dodika&Ološ spriječio da sprovedu referendum o otcjepljenju RS iz BiH za koji se pripremaju, i nanesu najteži udarac srpskim nacionalnim interesima.

13.
Vučić je jednoglasno podržan od Glavnog odbora SNS-a kao kandidat za predsjednika Srbije. Time je (u toj stranci) stavljena tačka na “Slučaj Nikolić”, koji je trajao 24 časa.

14.
Uprkos pokušajima da se to spriječi, Kraj rata je blizu. Ostanite sa mnom.

Dodatak: Borenović
Branislav Borenović pokazao se osobom bez ikakvog digniteta: Zorana Talića pokušao je smjestiti u kategoriju “Papak”, iako je stvarni Politički Papak upravo Borenović koji je dao prednost sponzorisanim funkcionerima PDP-a, pred onim koji su se časno borili za interese te stranke. I kojima je on, Borenović, bio najveći Neprijatelj, zbog sopstvene sujete.

Dok god bude marioneta Mladena Ivanića, Borenovićeve šanse da evoluira iz Političkog Papka u političara su nikakve. 


  


Žurnal: Uhapšen Amir Zukić, generalni sekretar SDA


Uhapšen je generalni sekretar SDA Amir Zukić!

Amir Zukić, generalni sekretar SDA, uhapšen je po nalogu Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, saznaje Žurnal. 

Zukić je uhapšen u petak popodne, u sklopu akcije Bosna. Žurnal je ranije objavljivao da je Zukić jedan od glavnih aktera afere „nezakonita zapošljavanja“ u Elektroprivredi BiH. Osim njega, pod istragom su još potpredsjednici SDA Asim Sarajlić i Mirsad Kukić. 
Prije pet mjeseci, podsjećamo, uhapšen je izvršni direktor Elektroprivrede BiH Esed Džananović, preko kojeg su čelnici SDA nezakonito  zaposlili desetine osoba u Elektroprivredu BiH.

Pandora proradila: Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv Čauševića, Sadikovića i Karića

piše: Slobodan Vasković

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO BiH), Anesa Sadikovića i Sedineta Karića, uvoznika tekstila, zbog toga što su, nakon formiranja UIO BiH, organizovali zločinačku grupu koja je vršila šverc tekstilne robe, pranje novca i druge kriminalne aktivnosti.

Sadikovićeve i Karićeve firme bile su favorizovane nauštrb drugih uvoznika, a prilikom uvoza robe na carini prikazivane su fakture na kojima je bila navedena mnogo manja cijena robe od stvarne. 

Čaušević je, prema optužnici, od Sadikovića i Karića uzimao hiljadu KM po kamionu, i to u kešu. Isplate su bile na kraju svakog mjeseca, sve od 2007. do februara 2011. godine.

U tom periodu uvezli su 1.722 kamion tekstilne robe u BiH i Čauševiću isplatili najmanje 1.722.000 KM.

Sadiković mu je isplatio cca 1,3 miliona KM (uvozio preko firmi “Ekosan” i “Janus”), a Karić ostatak novca (uvozio preko firmi “Obitex” i “KS Obitex”).

Čaušević je za taj novac kupio brojne nekretnine u Sarajevu, vrijedne cca 1.100.000KM.

Čaušević se tereti i da je nezakonito isplatio 200 hiljada KM firmi „Grafika „  A.D. Banjaluka, čime je oštetio Budžet institucija BiH za taj iznos. 


Sadiković i Karić su priznali izvršenje teških krivičnih djela.

Kemal čaušević uhapšen je polovinom juna 2014. godine, nakon čega je dao iskaz u kojem je optušio brojne visoke funkcionere BiH i oba entiteta da su učestvovali u teškim krivičnim radnjama.

Njegove tvrdnje i dalje se istražuju i za očekivati je i Pandoru 2, optužnicu s abrojnim zvučnim imenima.

Čaušević je u pritvoru proveo pet mjeseci, a sa njim je bio uhapšen i Zdravko Cvjetinović, prvi čovjek Carine u UIO. Cvjetinović je vraćen na posao, a još uvijek nije optužen za broja nedjela koja mu se stavljaju na teret. Istraga protiv njega se još uvijek vodi.

четвртак, 16. фебруар 2017.

Ruski Faktor i Srpski izbori

piše: Slobodan Vasković

1.
Ne djeluje mi da je Aleksandar Vučić uopšte iznenađen najavom Tomislava Nikolića da bi se i on mogao kandidovati za predsjednika Srbije; Štaviše, ubijeđen sam da Vučić već nedeljama zna za ovaj i ovakav scenario.

2.
Glumljenje iznenađenja, koje je opšta pojava u Beogradu, služi jedino za podvlačenje Vučićeve kandidature i dalje udaljavanje Nikolića od njega. 

Bez potcjenjivanja, ali bi Nikolićeva kandidatura zaista imala veoma mizeran epilog.

3. 
Pitanje je i da li bi uopšte dovela do drugog kruga, kako to mnogi pretpostavljaju, jer je podrška Vučiću toliko široka, da drugi krug djeluje kao fatamorgana.

4. 
Ipak, Nikolićeva najava kandidature nije nimalo prijatna po Vučića, jer se u javnosti ostavlja slika kako je on izdao političkog oca, premda se zaboravlja da je, prilikom osnivanja SNS-a, upravo Vučić bio ključni čovjek koji je prevagu donio u korist Nikolića, nauštrb Vojislava Šešelja i radikala.

5.
Ta slika je samo jedna u cijeloj galeriji, koja ukazuje na dejstvo Ruskog faktora i njihovo direktno involviranje u izborni proces u Srbiji.

Ta slika jedna je od najbenignijih u galeriji; ostale su vrlo vrlo sumorne.

6. 
Rusija je bila aktivni sudionik lokalnih izbora u BiH, gdje su sa Dodikom, kao favoritom, odnijeli ubjedljivu pobjedu u RS; Rusija je bila aktivni sudionik izbora u Crnoj Gori, gdje su za dlaku izgubili; Rusija je bila aktivni sudionik izbora u Makedoniji, gdje se još uvijek ništa ne zna; Potpuno je nemoguće da Rusija najaktivnije ne učestvuje u izborima u Srbiji, koja je za njih najatraktivnija i najpoželjnija od svih pomenutih destinacija.

7.  
Rusija nema nikakvih iluzija da Nikolić može pobijediti Vučića, ali smatra da, svakako, korištenjem Nikolića kao sredstva za ucjenu, može od Vučića već u ovoj fazi iznuditi ustupke za svoje ljude nakon izbora.

8.
Na primjer, da Ivica Dačić bude premijer kada/ukoliko Vučić postane predsjednik.

Rusija je do sada imala svog čovjeka na funkciji predsjednika Srbije, nakon izbora imala bi svog čovjeka na premijerskom mjestu. I tako uspjela da održi bar dio uticaja, koji bi, istina, bio prepolovljen penzionisanjem Nikolića.

9.
Dačićevi napadi na Nikolića zbog moguće kandidature su u kategoriji da se Vlasi ne dosjete. 

10.
Osim “Brutove slike”, Nikolićeva najava kandidature i, samim tim, najava razlaza sa Vučićem, mnogo je opasna u ravni izazivanja trvenja u “dubokoj državi”, bezbjednosnim službama Srbije, u kojima je ogroman broj funkcionera vrlo bliskih Rusiji. I ogroman broj onih koji baš i ne vole Vučićev politički put ka Zapadu.

Vučić, u prethodnom periodu, nije uspio do kraja uspostaviti red u ovim službama i to je najopasniji segment i po njega i po stabilnost Srbije.

I Nikolić i Rusija to znaju i upravo koriste tu situaciju, kako bi Vučića prisilili na ustupke već u ovoj fazi i, samim tim, usporili Srbiju na njenom putu ka Zapadu

11. 
Nikolićev postupak je direktno usmjeren protiv EU-integracija, a udar na Vučića, kao njihovu personifikaciju, je i očekivan.

12.
Nikolićev postupak dio je plana Rusije za ovladavanje Srbijom i njenom preotimanju od Zapada.

Ne treba zaboraviti ni ulogu Crkve u ovom sudaru, koja, svakako, nije prozapadna.

13.
Nije taj sukob od juče, traje intenzivno već nekoliko godina, a Rusija je, koristeći Milorada Dodika, iskoristila RS kao “nosač” za udare na Srbiju.

Pravi udari tek slijede, a njihov vrhunac očekuje se iduće godine, za kada su Dodik i njegov SNSD, najavili održavanje referenduma o otcjepljenju RS iz BiH.

Ne bi trebalo iznenaditi ukoliko Dodik i u ovoj godini posegne za tim, jer je njegova karijera poprilično ugrožena pravosudnim procesima.  

O kakvoj karijeri je riječ, najbolje svjedoče slike (koje je objavila BN TV) sa prijema povodom Dana Republike na kojima je Dodik u društvu osoba debelog kriminalnog dosjea.

Te slike svjedoče i o karakteru njegove vlasti i o stvarnim namjerama Dodika spram naroda.

Dodik jeste trenutno vrlo slab, ali neće otići bez borbe. Kolaterali ga ne interesuju. 

14.
Rusija ne može pobijediti u ovom sudaru, ali može nanijeti veliku političku i svaku drugu štetu, štiteći sopstvene nacionalne interese na ovom području. Srpski nacionalni interesi su im nebitni.

Odmotavanje klupka je počelo, iako ne djeluje tako. Ostanite sa mnom.

Revizija presude
Bakir Izetbegović ostaće pri tome da Sakib Softić podnese reviziju na presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu u slučaju BiH protiv Srbije i Crne Gore.

Pročitao sam analize nekoliko veoma bitnih bošnjačkih intetektualaca, koji, odreda, smatraju da od revizije nema ništa i da Izetbegović čini grešku. Isti stoje na stanovištu da je mnogo efikasnije i kvalitetnije bilo da se sva sporna pitanja riješe na relaciji Sarajevo-Beograd. Što je nesporno.

Izetbegović cijeli slučaj vidi drugačije, tako da je najveća odgovornost na njemu. Posebno ako se ostvare prognoze bošnjačke intelektualne elite koje sam naveo, a koje korespondiraju i sa procjenama niza zapadnih zemalja.